Opsesija 4 (18+) - ZAVRŠENA

I

"It is forbidden to kill; therefore all murderers are punished unless they kill in large numbers and to the sound of trumpets."

Prošlo je par mjeseci otkako je Nate imao onu operaciju koja nije dobro prošla. Na žalost svih koji su ga voljeli, Nate nije preživio. Možda je to najviše Montanu i pogodilo. Izgubila je jednu osobu kojoj je vjerovala i koju je toliko voljela, bez obzira na to što je učinio njenom sadašnjem zaručniku. Natea je obožavala. Toliko ju je boljelo da je jedva došla na njegov sprovod. Suze su bile toliko teške da je presusila. To nije dobro došlo uz to što su je emocije vezane uz trudnoću ubijale.

Iako ju je Logan tješio, znala je da mu je laknulo. Laknulo mu je to što ga nikada više neće vidjeti. Biti u Montaninoj blizini. Taknuti je. Pomirisati joj kosu. Bilo što što je radio dok je bio njen muškarac.

Što se ticalo njihove kćere, Logan se smirio. Nije više bio toliki luđak koliki je bio u početku. Možda se napokon odlučio smiriti, no Montana nije mogla povjerovati u to. To ne bi bio Logan kojeg bi ona znala. Kojeg sada zna.

Posao je išao bolje nego ikad. Toliko dobro da Logan skoro pa i nije morao dolaziti na posao. Vjerovao je Moulinu, a on nije sebi vjerovao oko Mone. Mona se odljubila od Moulina, a Pan je pronašao neku novu djevojku. Brianna je i dalje bila u nekoj svađi sa svojim dečkom. Montana je žalila što nije uspjelo između njihovih prijatelja. Barem su se ponašali kao ljudi, iako je Moulin plašio svakoga tko se usudio približiti Moni. U tome je bio isto kao Logan. Možda mu je on čak i dao toksične savjete. Montanu više ništa nije iznenađivalo.

Jedna stvar koja je bila pozitivna je bila ta što je završila knjigu. Onu knjigu koja je nosila njeno i Nateovo ime. Svaki dan ju je s ponosom gledala i nije mogla dočekati kada će ju moći pokazati cijelom svijetu. Bila je ponosna što je to uspjela bez Logana. Nadala se da će i dalje biti uspješna i bez njega iako je sada bila poznata skoro koliko i on. To joj je iskreno malo smetalo. Ovoliko ju ljudi nije znalo ni kao gospođicu od Natea Holidaya na čiji je grob išla svaki tjedan. Pričala mu je o svom tjednu, što je radila te kako ga je provela. Pričala mi je o trudnoći te mu je čak rekla koje ime želi za nju. Nikada mu nije pričala o Loganu. Zašto bi ga smarala dok je napokon u miru? To ju je svaki put smirilo. Nate u raju kako ju čuva. Gleda ju izdaleka i smije se. Osjeća njegovu ljubav i podršku. Kao da je još uvijek bio tu negdje, ali znala da je to nemoguće. Često, čak češće nego prije se pitala što bi bilo da je ostala s njim. Kakav bi im bio život. Karijere. Obitelj i slično. To ju je onda nasmijavalo. Koliko ga je voljela! Sigurno bi bila s njim zauvijek da nije bilo tog prokletog posla i tog jednog običnog dana. Mislila se... što da Logan nije bio tada tu? Ili što da je dosla kasnije? Možda čak i prije? Bi li joj život bio sada ovakav? Bolji? Gori? Takve misli nije mogla izbaciti iz glave otkako je s Loganom.

Montana više nije bila Montana. Barem izgledom. Njegovala je kraću crvenu kosu. Nije joj bilo teško riješiti se duge grive. Odavno je mislila o tome. I zato je zadnjih par mjeseci to i nosila. Jedino što se mislila je bio njen odabir odjeće za premijeru knjige. To je sve ovisilo o koricama. Osjećala se da bi korice trebale biti plave. Bilo koja nijansa plave. Možda je najviše naginjala prema tamno plavoj. Ona koja je skoro izgledala kao crna. Iskreno, nekada su joj i misli bile takve. Crnije od noći. Nekad svijetle kao sunce. Često se osjećala zarobljenom iako je obožavala osobu s kojom je bila u zarukama. Pitala se ima li još takvih žena tamo negdje. Pitala se hoće li pronaći pomoć negdje u New Yorku. Nekad uopće nije mislio na to.

Logan joj nije dao odmarati otkako je bila u četvrtom mjesecu trudnoće što znači da je zadnja tri mjeseca radila više nego ikada. Jedva se nalazila sa svojim prijateljicama koje tada iz solidarnosti prema njoj ispred nje nisu pile alkohol. Nije htjela da joj se život tako mladoj promijeni. Sve što je htjela, bilo je prerano za nju. Pritom je mislila samo na svoje dijete. Nije se mogla pomiriti s tim da neće imati svoj život sljedećih 18 godina. Neće imati svoj mir. Ali nešto bi se nakratko promijenilo kada bi vidjela Logana kako sav sretan priča o obitelji. Osmijeh bi joj se samo prelio licem. Nije ga slušala, samo ga je gledala i divila mu se. Njegove plave oči su nekad bile poput mora. Tako plave i bistre da bi se u njima samo izgubila. Nadala se da će ona pokupiti njegove oči jer jedan pogled u njih je dovoljan da se zaljubiš. Ne sjeća se je li tako bilo i njoj. Ne sjeca se zašto točno se zaljubila u Logana. Ali sada zna zašto ga voli, iako je nekad i dalje onaj Logan. Možda se promijenio s Nateovom smrću. Shvatio je da više nema konkurenciju. Morao je shvatiti da Montana nikada neće zaboraviti na svog bivšeg zaručnika. To je naprosto bilo nemoguće. To si nikada ne bi dopustila. Nekidan se čak uhvatila gledajući stare slike njih dvoje. Znala je napamet svaki trenutak koji su ona i Nate prošli. Ta platonska ljubav prema njemu nikada neće nestati.