Opsesija 4 (18+) - ZAVRŠENA

IV

"How to Commit the Perfect Murder" was an old game in heaven. I always chose the icicle: the weapon melts away."

Tjedan dana je ovaj put brzo prošlo i Montana je bila spremna. Najbolji dio njenog života se trebao dogoditi za pet minuta. Zadnji put kada je provjerila publiku, Logan je taman zauzeo svoje mjesto na kraju reda te se ona vratila iza kulisa. Bila je oduševljena što je toliko ljudi došlo na promociju.

Na sebi je nosila lijepe crne hlače u kojima nije izgledala toliko trudna te lijepu bijelu košulju. Na nogama je imala udobne, bijele cipele. Osjećala se skroz profesionalno. Tako je i izgledala.

Kosu je još jednom popravila kada joj je netko stavio ruku na rame. Okrenula se i iskreno se toj osobi nasmijala. Skoro pa joj se bacila u zagrljaj.

»Izgledas bolji nego prošli put.« rekla joj je ta osoba na uho. Montana se makla iz zagrljala pa ju pogledala od glave do pete. Super je izgledala u odijelu.
»Što bi tek rekla za tebe?«

Osoba se nasmijala i znala je da će ovo dobro proći. Sada se smirila. Držala se za ruke i gledali su se bez ijedne rečene riječi. Osjećala je mir. Spokoj. Osjećala je suze i znala je da ne smije plakati.

»Prekrasna si. Ne smiješ plakati.«
»Neću. Neću. Hvala.«

Nakon toga kao da je došla sebi pa je pogledala na sat. Ruke je izvukla i obrisala ih na hlače.

»Oznojila sam se.«
»Da. Izvini.«
»Uredu je.«

Montana je tu osobu poljubila u obraz pa stala par metara van pozornice na koju će se popeti. Slušala je Carol kako priča i tek onda kada je rekla njeno ime, izašla je na pozornicu. Ljudi su bili uzbuđeni dok im je ona mahala. Iskreno se smijala jer je i ona sama bila uzbuđena. Stala je na mjesto gdje je maloprije bila Carol te je čekala da pljesak prestane. Gledala je svoju savršenu knjigu pa je otvorila stranicu koju će ubrzo početi čitati. Pogledala je u Logana koji je ljutito pričao na mobitel no Montana je znala da će se to ubrzo promijeniti. Procistila je glas pa se još jednom iskreno nasmijala.

»Hvala. Hvala puno. Wow, ovo nisam očekivala. Ovoliko ljudi. Hvala još jednom. Ovo mi je posebno iskustvo pogotovo jer mi je ovo prva knjiga kao mladom piscu. Ali to nije jedina vijest koju imam za danas. Upravo zato i ova večer je toliko posebna. Moj gost koji će mi se pridružiti na pozornici je osoba koja mi je uvijek bila oslonac u životu čak i kada ja to nisam htjela. Osoba kojoj vjerujem najviše na svijetu. Koja zna sve svijetle i tamne strane. Moj najbolji prijatelj i bivši zaručnik, Nate Archibald!«

Nate je izašao van i pridružio se Montani koju je opet zagrlio. Ostatak ljudi je gromoglasno pljeskao dok jedine osobe koje nisu su bili Montanini prijatelji i njen sadašnji zaručnik. Montana i Nate su stajali jedno kraj drugog i iskreno se smijali publici koja je i dalje pljeskala. Brianna, Mona, Jenny, Moulin i Pan koji su i dalje gledali jedno u drugo. Logan više nije bio na svom mjestu. Montana je uzela mikrofon i tapnula ga triput kako bi zadobila pažnju. Pljesak je lagano jenjavao i opet se nasmijala. Sada je mjesto prepustila Nateu.

»Evo, moram se i ja zahvaliti. Nisam ni ja očekivao ovo, ali zahvaljujem se do neba. Monty to zaista zaslužuje. Ja neću puno duziti jer vas čeka dobra priča. Ona je to savršeno izvela. Ponosan sam na nju. Ovih par mjeseci koje sam proveo u tajnosti mi je bilo užasno. Kao da to nisam bio ja. Ali sada je sve van. Ja sam dobro. Živ sam i zdrav. I ona je te jedva čekam čuti ovu priču iz njenih usta. Montana Archibald!«

Jos jednom su se zagrlili te je ona vratila mikrofon na mjesto. Pogledala je u publiku koja je sjela na mjesto te je opet pročistila grlo. Počela je čitati poglavlje i to je trajalo neko vrijeme dok palicu nije predala Nateu. Stala je sa strane dok ga je ponosno slušala. Sjela je za stol na kojem će poslije potpisivati knjige s Nateom i gledala ga. Bilo je kao čarolija. Nate je imao talent za čitanje. To bi mu mogao biti posao.