Opsesija 4 (18+) - ZAVRŠENA

XV

"Murder is like potato chips: you can't stop with just one."

Sjedila je u stolici u zatvoru dok je čekala svog bivšeg zaručnika. Danas se sredila i to samo radi njega. Da vidi što je točno izgubio sa svojim ponašanjem. Kosa joj je bila u lijepoj visokoj pundzi s dva pramena koji su joj uokvirili lice. Na očima je imala lijepi tuš, a usnama crveni ruz. Sve u svemu, lijepo je izgledala. Majica joj je bila crne boje dok su hlače bile crvene. Na nogama je imala lijepe, crne, skupe štikle. Od nakita je nosila velike zlatne nausnice i jednu narukvicu. Zaista je lijepo izgledala, iako Logan to nije zaslužio.

Prije nego je sjeo prekoputa nje se pogledala u malom ogledalu da vidi kako izgleda te kada se uvjerila da izgleda bolje nego ikada, spremila ga je u torbu. U pravi tren su se vrata otvorila te je Logan došao do nje u lisicama. Zaštitar mu ih je otkopcao te je brzo sjeo prekoputa nje. Montanu je nešto na jedan tren presjeklo ali je znala da više ne osjeća ništa prema njemu. Logan je izgledao umorno i neispavano. Kao da je odjednom ostario deset godina no svejedno joj se široko smijao. Dugo vremena su se gledali bez ijedne rečene riječi dok je Logan upijao svaki dio Montane što ju je sada činilo nelagodnom.

»Ne mogu vjerovati da si došla.«
»Nisam došla po komplimente.«
»Uredu.«, kaže i nasloni se u stolici. »Može li ovako? Kako je moja kćer?«
»Dobro valjda. Dala sam je na posvajanje.«

Na to se počeo smijati dok nije shvatio da se Montana zapravo ne šali.

»Molim?! Dala si moju kćer na posvajanje?! Bez da si se sa mnom savjetovala?«

Zaštitar ga je opomenuo, a Montana je pokušala ne umrijeti od sramote.

»Nisam se došla svađati. Došla sam po odgovore. Ali imam i jednu lošu vijest.«
»Goru od te da je moja kćer kod neznanaca??«
»Možda.«
»Onda me ubij do kraja.«
»Pretpostavljam da ne znaš onda. Pan je bio u prometnoj nesreći i nije preživio. Umro je na licu mjesta.«

Loganu je sada pao mrak na oči. Mislio je da mu život ne može biti gori nego što je sada kada je zatvoru. No to je bilo dok nije saznao da mu najbolji prijatelj više nije živ i da više nema svoju kćer.

»Pan.. je mrtav?«
»Nažalost.«
»O moj Bože! Ima li moj život više smisla? U ovom sam smeću od zatvora, više nemam svoju zarucnicu, kćer ni tvrtku te sam sada izgubio i najboljeg prijatelja!«
»Ah, dobro si me sjetio. Tvoja tvrtka neće biti moja. Biti će moja i Nateova.«

Logan je sada još više utonuo u stolicu. Život mu se raspao do kraja u samo tri minute.

»Ne možeš to učiniti. Dao sam svoju krv i znoj za tu tvrtku, a ti bi je dala nekom napuhanom igraču nogometa? Što on zna o tome? Kako će on voditi išta?«
»Neće on. Ali zato ja hoću. Više neće nositi tvoje ime. Nego moje i Nateovo. Što kažeš na Holiday-Archibald? Ili čak Archibald-Holiday? Ili da odmah uzmemo Holiday? Da ne bude opet tlaka mijenjati ime kada se udam za njega. Kako sam i trebala prije 3 i pol godine, Logane.«

Njenom bivšom zaručniku su se oči punile suzama.

»Ostao si sam, Logane. Izgubio si sve koji su te voljeli. A zašto? Jer si bio sebičan. Jer si volio samo sebe. Jer si mislio samo na sebe. Moulin te se odrekao. Pan je umro. Lance je policiji dao informacije koje je imao o tebi. A ja? Ja sam otpočetka trebala vidjeti koliko si govno. Ali ja sam vidjela samo tvoju ljepotu. Tvoje plave oči i crnu kosu. Nisam vidjela onu crninu u tvojoj duši. Tvom srcu. Nisam htjela to dijete. Nikada. I htjela sam pobačaj no nisam ga obavila. Zbog tebe. Ali da sam znala da ćemo ovako završiti 7 mjeseci nakon što sam saznala... problem bi bio riješen.«

Makao je pogled s nje i neprimjetno obrisao suze. Montana ga je gledala i nije ništa osjećala prema njemu. Niti tugu, niti žalost. Niti ljubav.

»U pravu si bio kada si rekao da će Nate dobiti ono što zaslužuje. Jer on zaslužuje sve najbolje. Dobio je mene nazad, dobio je novi stan, nove prijatelje. Novi život. I to sve zahvaljujući tebi. Da nije bilo tebe... ovo se ništa ne bi dogodilo. Mislim... bi, ali ne na ovaj način. Logane Ampiru, odnosno Maëlu Mathéo Ampir, ti si zaslužan što ću ja dobiti život kakav sam trebala imati oduvijek. A ti si dobio karmu.«
»Nisam ovo zaslužio. Ne zaslužujem ovu bol, ovaj jadni život ovdje. Tebe krivim. Zbog tebe sam se vratio. Jer sam tebe htio oženiti.«
»Misliš da ne mogu svjedočiti protiv tebe? To se ne bi tako lako dogodilo. Ti i dalje ne shvaćas što si učinio. Uništio si život najmanje trima osobama. Nateu si karijeru uništio! Logane, zaslužuješ ono što si trebao dobiti prije 15 godina.«
»Ja to nisam učinio. Lucille je sama pala.«
»To ti kažeš. Uredu. Ali ona je bila nadrogirana, halo! Bili ste sami cijeli dan!«
»Želiš li me okriviti i za njenu ludost? Odmah sam joj rekao da je nikada neću voljeti.«
»Logane, mrtve cure ne mogu pričati. Tvoja riječ protiv njene.«
»Ja znam što je bilo i kako je bilo. Uostalom, siguran sam da je nastupila zastara. Prošlo je 15 godina.«
»Možda. Možda i ne. Ali sve što ti se dogodilo u zadnjih pet godina je zasluženo.«
»Ne, ne. Oprosti. Nisi ti kriva za ništa. Tvoj dragi bivši zaručnik je kriv za sve. On se gurao gdje nije smio. Tražio. On me smjestio ovdje.«
»Ne, Logane. Sam si se smjestio ovdje. Trebao si biti pametniji. Lukaviji.«
»Dajes mi upute za drugi put?«
»Neće biti drugog puta, žao mi je.«
»Onda se nećemo vidjeti na sprovodu?«
»Neće biti sprovoda. Biti će kremiran pa ide majci.«
»Imam osjećaj da me lažeš.«
»Nisam ja ti, Logane. Ja tebe nikada nisam lagala. Sve sam ti rekla. Svoje ime, svoj život, svoju priču. A ti mi i dalje sereš za Natea! Ono što sam ja učinila za Natea je nešto što ti nikada nećeš razumijeti. Jer ti voliš samo sebe. A mene? Mene nikada nisi volio. Volio si samo sliku mene. Jer sam bila mlada i naivna. Glupa. Mene je strast preuzela. Jer te nikada nisam voljela onoliko koliko jesam Nate. Koliko ga i sada volim.«
»Ohhh, sada se odjednom i volite? Samo da znaš, ta vaša mala pričica.. Neće se dobro završiti. Ovaj put čak i ne zbog mene. Jer vi ste prošli. Gotovi. Ljubav se ne može opet odjednom tako stvoriti.«
»Gle tko mi se javio za pričati o ljubavi.«