Alien: Izolacija (u 1. licu na hrvatskom jeziku)

#6

Dizalo se otvara. Još jedna beskorisna konzola sa govornicom je odmah meni slijeva. Grozota od dizajna, kao i obično.

A kad polako napravim nekoliko koraka dočeka me iznenađenje. Iz odvoda nešto dalje od mene pri kraju hodnika graciozno se uz karakterističan tup spusti ogromno sjajno sivo tijelo. Monstrum!

Nemam vremena bježati, boriti se...

Izvučem revolver i znam da mi neće pomoći. Ali borit ću se. Čak i uzaludno, ako nemam izbora. No...nešto primjetim krajičkom oka. Možda i nije sve još propalo!

Opalim dva hica do stvora koji se priprema potrčati na mene. Nisam ga pogodila, ali ni ciljala. Oba metka pogađaju cilj - dvije plinske boce odmah u kraju hodniku, metar daleko za monstruma.

Stvor razjapi ralje i napravi sluzav zvuk trijumfa prije nego usmrti žrtvu i...eksplozija iza njega ga oprži kratkotrajnom vatrenom stihijom i udarnim valom. Očekivala bih da stvor zaskviči, ali on uredno i bez daljnjeg zvuka, zapaljen uskače u ventilacijski odvod i bježi.

U nevjerici sam i teško dišem. Ovo je bilo blizu! Preblizu! Nastavljam dalje, i to krajnje oprezno. Kamo dalje? Jedini put je ventilacijski odvod u zidu, ali otvoriti ga je prava gnjavaža. Krenem prema prvoj prostoriji i vidim nešto čudno. EMP palicu zaglavljenu u vratima. U dva pokreta je izvučem i vrata se otvore. Spremam palicu nakon što provjerim baterije - dovoljno za dva šokiranja. Ipak odlučujem ne polagati nade da palica može uspješno šokirati stvora. Radije se pouzdajem u molotovljev koktel i priručnu bombu.

Na konzoli pokušam aktivirati otvaranje ventilacijskog prostora, ali nije to tako lako. Odlazim u susjednu prostoriju i donosim velike tube neke tekućine za hlađenje koja će mi dopustiti - nadam se - tek u slijedećoj prostoriji otvoriti odvod.

Napokon uspijevam, ali sva sam iznervirana. Stvora nigdje nema i ne bih voljela otkriti da me strpljivo čeka u ventilacijskom odvodu koji upravo otvaram. Detektor pokreta ne bilježi nikakve znakovite kretnje.

Nastavljam dalje kroz odvod tiho i sa upaljenom svjetiljkom - oznojena i pogrbljena se šuljam spremna baciti bombu na prvi dznak tubastog čudovišta. Ali ništa. Čak bih rekla da je najveći problem mog bivanja na ovoj postaji osjećaj neizvjesnosti - osjećaj koji stvor vrlo uspješno koristi u svoju korist.

Skoro poput stvora graciozno doskačem u nove prostore.

Sjajno. Doskočila sam u prostoriju istvojetnu kabini sa tušom i mojom opremom na Torrensu. No osim toga otkrivam nove jezive hodnike koji vode dublje u unutrašnjost medicinskog krila. Ali pribor za prvi pomoć je jedino što mi je na pameti, ne beskrajno lutanje postajom sa povremenim neželjenim susretom sa monstruoznim stvorom.

Nakon opreznog šuljanja dolazim u hodnik u kojem - curi plin. Smješim se. Izvrsno. Jedna spremna klopka bez mog angažmana. Ako namamim stvora da pojuri ovdje vatra bi mogla buknuti i oprljiti ga - ako me sreća posluži. No nisam luda da ga mamim ovdje ako za to zasad nema nikakve potrebe.

Dolazim do konzole na kojoj nalazim poruku od doktorice Lingard. Jadna žena, umrla je poput nebrojenih drugih ljudi ovdje. U poruci jasno govori da je pokušala pomoći ženi kapetana Marlowa koja je bila "zaražena" parazitom sa mejeseca LV-426. I njen nadređeni joj je prijetio ako bude pravila problema. Smuči m ise dok gledam tu poruku na malom ekranu.

Po završetku tiho napuštam prostoriju i krećem dalje. Vrlo brzo shvaćam da je moj cilj doći na drugi hodnika na kojem curi plin - jer ondje su daljnja vrata koja vode dalje, do mog željenog pribora za prvu pomoć. U redu...korak po korak, sa detektoro pokreta.

Uz jezivu tišinu i hodnik u kojem se pale svijetla stižem na drugi dio hodnika sa curenjem plina. Napredak.

Slijedeća konzola, šifra za otvaranje sefa sa šifrom i karticom koja otvara daljnja vrata. Poput stroja radim jedno, drugo i treće. Hoće li se ovakvi moji napori isplatiti? Ili ću u jednom trenutku podbaciti i...ne, odbacujem takve misli. Otvaram slijedeća vrata i idem dalje. Petnaest metara od mene vidim dvometarsko humanodino tamno-sivo obličje i zadrhtim. Ali okrenuto je od mene i ne vidi me. Ipak, ne poznajući njegovu biologiju otvorena sam za sve mogućnosti - pa i za tu da iako nema oči naprijed, a ni na potiljku, možda vidi ili registrira objekte sa svih područja svoje glave.