Alien: Izolacija (u 1. licu na hrvatskom jeziku)

#10

U redu, Amanda, na posao.

Sa bacačem plamena u rukama, krenula sam. Waitsov plan je bio jednostavan. Otići u Lorenz Systech Spire pa do konzole i otvoriti vrata prema Server Hub.

Ondje zatvorim sve izlaze na sva tri kata. Zatim idem dalje, do Gemini Facility... Ondje aktiviram još jednu konzolu. Zatim se vratim i odem dizalom dalje. Prema Project KG348.

Na toj razini ima mnogo odaja i prostora, ali opet tri prekidača koja ručno moram aktivirati. Tada će mi se otvoriti dizalo za zadnji dio rute. Laboratorij.

U laboratoriju, odvojivom od ostatka postaje, namamiti ću stvora i vratiti se, a laboratorij će biti odvojen i odbačen u svemir, a možda čak i direktno u plinoviti div KG-348.

Dakle, to je plan za namamljivanje stvora u kavez.

Ali hoće li biti onoliko lako koliko se svi mi nadamo? Teško.

***

Sa bacačem plamena u naručju poečal sam se osjećati mnogo bolje. Naoružana prvi put kvalitetno. Iskreno, jedva sam čekala pošpricati monstruma mlazom vatre pa da vidimo što će se dogoditi. Tako je, nema više igre lovice, podižemo ulog na višu razinu!

Prva stanica: Lorenz Systech Spire

Napustivši varljivu sigurnost odjeljka maršala, krenula sam prema Towerlink Transit System. Pozvala sam dizalo i pričekala. Sve lijepo, sve mirno, sve jezivo i naizgled normalno. Iz nekog razloga snašla me užasna želja da revolverom rasturim ekrane iznad dizala, ali ne. To bi možda pokvarilo dizala i ništa dobro ne bi izašlo iz toga.

Usput me Waits obavijestio da je Samuels nedavno krenuo prema APOLLU, centralnom AI sustavu postaje, kako bi direktno komunicirao s njim. uredu, pomislila sam, ali morala sam se zapitati. Samuels je WY sintetik i što je njemu ovdje glavni interes? Može li mu se zaista vjerovati? Zasad se činilo da može, ali nisam još bila sigurna. Pa, vjerojatno ću saznati uskoro, zar ne?

Ušla sam u dizalo, došla na odredište i krenula stepeništem. Tiho, oprezno, služeći se motion trackerom. Unatoč bacaču plamena, nisam si smjela osigurnati nesmotrenost.

Uostalom, kretala sam se već ranije viđenim prostorima postaje. Konkretno, ovim putem sam prošla mnogo ranije, onaj put kada još bijah nenaoružana, odmah nakon Axelove smrti.

Zato nisam bila presretna kada sam ušla u veću prostoriju u kojoj su me ranije nekolicina naoružanih odmah počeliu gađati mecima, ali ovaj put situacija bijaše drugačija.

Prišla sam ljudima koji razgovaraju. Pogledali su me i kimnuli mi. Tako dakle. Upućeni od maršala. Rekla sam i da krenu dalje jer ovdje neće biti sigurno. Neki su odvratili da idu prema rijetkim kapsulama za spašavanje. Poželjela sam im sreću, natuknuvši da izu zajedno, naoružani bombomm, molotovom i dimnom granatom. Jer sve to ih može obraniti od stvora. Znali su to i bijahu naoružani. Izvrsno. krenula sam dalje, prema Tech Support HQ .

Spustila sam se niz stepenište koje sam već ranije prošla. Divan prizor planeta i postaje osvijetlio me. Mir me prožeo. Dopustila sam mirovati nekoliko sekundi. Oh, da je samo postaja u redu, pa da čovjek može opušteno uživati u pogledima. Ali što se može...

Nisam gubila vremena. konzolom sam otvorila prolaz ka Server Hub. Dočekao me prijateljski nastrojen android, ali nisam bila ugodno iznenađena. Posao bijaše kompleskan i trebalo ga je brzo obaviti. 3 kata, 3 prekidača za aktivirati mojim maintenance jackom. Nije trajalo dugo, a ipak se činilo poput vječnosti. Čim bih aktivirala jedan prekidač, vrata bi se zakračunala i stvor teoretski ne bi mogao pobjeći. Ali hoće li to zaista djelovati?

Nakon sva tri uspješna zakračunavanj, vratila sam se na prvi od 3 kata i ušla u Server Hub Reception. Na obližnjo konzoli sam aktivirala Lockdown.

Sad je još samo trebalo zakračunati farmu servera. Tu su počeli problemi. Mrtvaci na stepenicama. Silueta monstruma i androida u daljini. Vrata koja trebaju brze reflekse i pritiskanje zelenkastih glupavih simbola da bi se otvorila.