Alien: Izolacija (u 1. licu na hrvatskom jeziku)

#9

Sjela sam na stolac, uzela hranu iz maršalskih spremišta i počela grickati dok slušam Marlowovu priču.

Uživancija, zar ne? I ne baš, jer njegova priča nije bila baš vesela.

No ni naš prvi kontakt nije bilo na nekoj visini, pa...

- Marlow?

- Tko želi znati?

- Ja sam Ripley, iz kompanije.

- Wow. Vi tipovi ste baš nadobudni, dajem vam to za pravo.

- Ovdje sam iz osobnih razloga. Moja majka je bila na brodu Noastromo kad je nestao prije 15 goina.

- Zbilja? Sranje. Pa...sranje. Niakd nismo pronašli brod, samo snimač leta.

- Ali očito nema nikakve jebene sumnje da ste pronašli još nešto, zar ne? Počni pričati. Želim čuti sve.

I hrana mi je, koliko god dobra bila - a maršalske zalihe bijahu zaista okrepljujuće (sve vrste energetskih pločica, sokova i injekcija za instant-regeneraciju zdravlja - nije me mogla ohrabriti.

I koliko god taj životom razočarani tetovirani tip u ćeliji bio loš pripovjedač, savršeno sam uspješno (nažalost!) stekla dojam onoga što se dogodilo nejmu i njegovoj posadi.

Vjerojatno zato jer je to bila toliko obična priča, ispričana običnim svakodenvnim jezikom.

Otkrili su snimač leta koji je zabilježio lokaciju na kojoj je brod u jednom trenutku bio. Mjesec planeta Calpamos, pod nazivom LV-426, još znan i kao Acheron. U Zeta Reticuli sustavu, naravno.

Očekivali su nešto, iako ne baš veliko. Opisao mi je sumornu polusatnu šetnju u odijelima po sivom, vjetrovitom krajoliko prepunom gudura, mrtvih krajolika, spilja i sveprisutnih vulkanskih gejzira (utjecaj gravitacije ogromnog planeta Calpamos, očito). Ali nisu šetali besciljno. Slijedili su signal koji se, začuđujuće, bi oaktivirao tek kad su kročili na mjesec.

Kao da je postao svjestan njihove prisutnosti. Zvuči jezivo, ali nakon svega što sam proživjela, čini mi se sasvim normalno, tako nešto.

I došetali su do nekog ogromnog razvaljenog starinskog broda čudnog dizajna i nepoznate arhitekture. Nisam shvatila je li bio razvaljenih vrata ili ih nije ni imao, ali njegov tim je ušao unutra. Cijevi, isparenja i ništa osim njih. Rekao je da su našli neku centralnu odaju sa nečim što je neodoljivo sličilo skamenjenom humanoidnom pilotu koji sjedi za topom - ili kokpitom, kako god.

Marlow osobno je došetao do strojarnice i ugledao očima uređaj koji odašilje signal. Dodirnuo ga je (dodirivati nepoznate objekte?!?) i signal se ugasio. I znali su da su nabasali na nešto veliko. Našli su pločicu od člana posade sa Nostroma i stali istraživati.

Otkrili su spilju ispod glavnog dijela broda - koja je imala isti slični dizajn interiora kao brod na površini. To je zvučalo čudno. Zar su brod i mjesto na koje je sletio bili izrađeni od iste civiliacije? Ili je i spilja bila dio broda? Ali, koga briga.

Došetali su do nečeg nalik leglu prepunom ogormnih jaja (nalik dinosaurskim, gle gle!) i stali ih skenirati. Ali prije nego li su se stigli ponadati prodati ih po najboljoj cijenu najboljem ponuđaču, jaje se otvorilo i nekakav mali paraziti sa repom i ticalima nalik ljudskim prstima skočio je i prilijepio se za skafandersku kupolu njegove žene. Štoviše, nekakvom ga je sluzi razgradio i ostao na njenom licu.

Vratili su je u brod i krenuli po najbližu moguću pomoć - postaju Sevastopol. Tu je priča polako došla kraju, i meni je manje-više sve ostalo bilo jasno. Stvorenje se izgleglo i naraslo u monstruma, stalo ubijati sve i svakoga na postaji i to je to.

Po završetku priče, gledao me stoički, kao da nema više ništa za izgubiti. Osim njegovog života, ali kao da nije mnogo mario za nj.

Završivši s jelom i pićem, rekla sam:

- A tvoj brod, Anesidora? Želim znati kodove da ga približimo psotaji daljinski.

- Možda bismo se mogli dogovoriti o tako nečemu ako dogoviš moje puštanje od strane maršala?

- Neće ići, Marlow.

- Zbilja? E pa znaš gdje se nalazim.

Iznervirano sam uzdahnula, pospremila stolac I otišla do Maršala. Ali ne kako bih udovoljila Marlowu već iz nekog drugog razloga - pozvao me da uzmem bacač plamena. Oružje koje ga može zastrašiti, rekao je, jer je ta stvar zvijer, a zvijeri se boje vatre.

- Nadajmo se - odvratila sam i uzela ga.

Ovo postaje sve bolje, pomislila sam slušajući ga kako namjerava zarobiti stvora i izbaciti ga u svemir, što dalje od postaje. Odmorila sam se nekoliko minuta prije negoli sam nastavila dalje, odraditi moj dio dogovorenog plana.