1#

230 13 8
                                    


Dvije godine kasnije ✨

MERRY'S P.O.V.

Savršeno.

Legla sam na kauč i upalila tv. Ovu večer mi nitko i ništa ne može pokvariti.

Napokon sam dobila odmor od neumorne brige za Conrada, ono malo dijete koje već ima dvije godine i nemoguće je u mozak. Boky se konačno iskazao i odlučio dan provesti s njim.

Kako je to lijepo.

Ma da.

Ako sam ikakve sreće, Boky će ga vratiti u najmanje tri komada s par slomljenih kostiju. Nije bila dobra ideja dati tom nesposobnom idiotu da nam se brine za dijete.

No dobro, ako Conrad u svojim mladim danima neće vidjeti okrutnost ovog svijeta, aka Bokya u pokušaju da glumi odgovornog oca, kasnije će biti prekasno.

Sad, nemam ništa protiv Bokya i njegovih agresivnih postupaka, upravo suprotno, ali kad dvogodišnje dijete vodiš na ulične utrke i još ga ne zavežeš pa skoro odleti s motora, onda nisam neki fan.

Bih li se trebala brinuti?

Mah, može Boky to.

Da da, sto posto.

Opuštajući se uz novu seriju, koja je by the way izvrsna, nisam ni shvatila da mi zvoni mobitel. Zasigurno već kojih petnaest minuta, ali tko bi to sve pratio ovih dana.

"Reci Tekice." Javila sam se i zagrizla komad pizze. Stvarno je fina pizza.

Bio je to Teky. Nadam se da me ne misli sad poslati negdje jer nisam tako planirala dan. Nek pošalje Lejlu, ona od svog vjenčanja govori kako je još uvijek na medenom mjesecu i ozbiljno mi dođe da klopim i nju i njeno izmotavanje.

"Tekice?" Pitao je glasom koji mi daje do znanja da je gotov sa mnom.

"Što sine?" Pitala sam uvrijeđeno. "Savršen nadimak."

"Što god." Uzdahnuo je teško znajući da nikad neću odrasti. "Zovem zbog situacije."

"Kakve mrtve situacije?" Podigla sam obrvu.

Kad Teky kaže situacija, to znači sranje za koje većinu vremena niti imam snage snage, a kamoli volje.

"Naši ljudi dojavili su nam nešto što će te zanimati." Mogu osjetiti da se smješkao.

"Dobro, aje." Pristala sam. Nije da me zanima, ali barem će prestati biti dosadan. "Pričaj."

"Vidjeli smo zanimljiv prizor gledajući kamere u Louisiani. Znaš da imamo partnere tamo pa smo napravili par baza po gradu." Govorio je. "Pogodi tko je jedan od najtraženijih ljudi po kriminalu tog područja."

Na prvu mi nije bilo jasno kako bih to trebala pogoditi, ali doslovno samo ime je sve odavalo. Po svom zaključivanju mogla bih postati novi Sherlock Holmes.

"Louis." Kažem ravno i preokrenem očima.

"Jučer mi se žalio da je uspio na listu top tri najvećih kriminalaca u Louisiani." Teky je ironično uzdahnuo. "Nisam pitao kako, ali nije ni bitno jer imam druge planove za vas." Rekao je značajno.

"Za nas?" Podignem obrvu sa strahom jer mislim da vidim kamo ovo ide. "Teky, ako ćeš reći ono što mislim da ćeš reći ond..-"

"Upravo tako Merry." Teky me prekinuo i složio se sa mnom. Oh ne. "Trebaš ići po našeg Louisa."

Blenula sam u prazno i tijelo mi je prestalo s nekim funkcijama. Bila sam spremna na iznošenje svih mogućih argumenata zašto bi ideja da ja idem po tog Louisa bila užasna, no Teky me preduhitrio.

"Prijevoz te čeka sutra u garaži. Ideš s Lejlom jer znam kako se ona izvlači sa svake moguće misije. Treba vas sve vratiti u formu. Sve do jednog! Neka vam je sa srećom!" Viknuo je na kraju. "A o nadolazećem zadatku, koji je jako bitan i ovisi o opstanku mafije, ćemo kad se vratite. Trebamo vas skupiti sve, cijelu ekipu, ali vaš je samo Louis. Za ostatak se pobrinem ja." Završio je i prekinuo.

Namršteno, znajući da sam izgubila, gledala sam pred sebe. Divno. Kako predivno.

A ja sam mislila da sam se riješila Louisa. I sličnih Tekijevih zanovjetanja.

No dobro, nije to bitno. Pronaći ću ga već nekako.

Ono što me zanima je, koji je to zadatak koji ovisi o opstanku naše mafije. I zašto Teky treba nas sve kako bismo ga izvršili?

_________________________________________

Evo još jedne nove knjige, odlučila sam se za pisanje drugog djela knjige 'Mafijašica i budale' jer eto. Ima se, neka se.

Onako, došlo mi da pišem to pa ajde zašto ne🤦

Ako vam se sviđa početak, kliknite na zvjezdicu i ostavite komentar❤️

Mafijašica na zadatkuWhere stories live. Discover now