Mafijašica na zadatku

13#

"I kako ide?" Čula sam s druge strane mobitela. Teky je odlučio nazvati da provjeri jesmo li svi živi. Kako dražesno od njega.

"Jesi ti ozbiljan?" Upitam ga što smirenije mogu.

Posljednjih nekoliko dana treniramo nove članove i, smijem li primjetiti, ne vidim neki napredak.

Ili se prave opasnima ili pobjegnu od prvog udarca. A ciljanje pištoljem... O tome neću govoriti. Jedino što svima ide za rukom su igrice na PlayStationu. Kao da su mi još jedan Lucijan i Liam bili potrebni.

"Ozbiljan kao ova kornjača ovdje." Teky je rekao. "Znaš li koliko kornjača umre svake godine od napada drugih ptica?"

Bome je odabrao pravo vrijeme da brine o mrtvim kornjačama. Ima da mu poklonim pticu kad se vrati.

"Merry! Uspjela sam!" Čula sam mislim da Cleo, kako viče. "Potopila sam ga!"

"Jej. Sad ti još preostaje četrdeset devet meta. Samo daj." Ravno kažem curi smeđe kose.

Trenutno smo samo Lejla i ja s nekoliko novih članova. Ostatak se razbježao negdje. Nadam se da su se Rony i Klada pobrinuli za njih.

"Teky bolje ti je da se vratiš." Rekla sam oštro kroz slušalicu.

"Ma daj, mogu i vama donijeti kornjače. Odmah će te razvedriti." Provocirao me.

"Teky, ne želim tvoje kornjače!". Viknula sam glasnije i dobila čudne poglede. Ako me danas netko ne stjera u grob, divim se svojoj otpornosti.

"Da si došao čim prije." Preokrenem očima i prekinem.

"Kornjače?" Cleo je dignula glavu s pištolja.

"Teky?" Lejla je podigla obrvu. "Uopće me ne čudi."

"Tko je Teky?" Pitao je Kai, dječak koji se netječe s Cleo u gađanju meta.

"Da, tko je to?"

"Znamo li ga mi?"

"Imao sam kornjaču za ljubimca jednom. Šteta, otela ga ptica." Jasper je napravio tužnu facu.

"Ajme, ja odustajem!" Podigla sam ruke u zrak. "Lejla zovi nekog da ti pomogne s njima. Idem provjeriti Conrada." Mrko krenem prema vratima.

"Hvala Merry." Rekla je ravno. "Što me ostavljaš s njima. A da zovem Louisa? S njim bi najbolje naučili gađati metu jer njega, kako je dosadan, čak i ja od prve pogodim."

"Iritantnost kao povod za ubojstvo? Sviđa mi se kako razmišljaš." Kimnem glavom i odem iz dvorane.

(...)

Mislila sam da davanje Conrada na čuvanje neće biti tako očajna ideja. Mislila sam da će svi biti bolji od Bokyja po tom pitanju.

Izgleda da sam se pošteno prevarila.

Ali ono, za osamdeset stupnjeva.

Je li Čoban loš kuhar? Naravno. Odmah sam trebala znati da će mi probati spržiti dijete.

"Čobane, sve ti vidim, zašto mi stan gori?" Ljuto sam stajala pred vratima stana i gledala Čobana kako visi s plafona. Držao se za neki luster. A vatra se širila po namještaju i štednjaku. Divota.

Luster ko luster, jak kao kornjača protiv ptice, pao je čim sam otvorila vrata.

I Čoban s njim.

A Conrad? Gjde je njega sakrio?

"Sorry Merry." Nevino je rekao Čoban bolno ustajući s poda. "Malo mi je zagorjela večera."

"Super." Skupim usta u ravnu crtu. "Predivno. A... Ne znam, ono pitam usput, gdje mi je dijete?" Prekrižila sam ruke gledajući kako je Čoban moguće slomio ruku.

"U sobi..." Promrmljao je i tražio nešto oko sebe.

"Krasno." Stiskala sam šake. Malo mi je falilo da ga ne strefim u facu jer ozbiljno me počinje sve više podsjećati na Louisa.

"Lucijan je s njim."

Ajde dobro. Bar nešto napravi kako treba.

Upala sam u sobu, ne obazirući se na štednjak koji bi svake sekunde mogao eksplodirati. Vidjela sam Lucijana koji čita Conradu knjigu i Conrada koji se smije.

Vidim s kim ga ubuduće ostavljam.

A sada. Morat ću upotrijebiti sve snage da Čobana ne skljokam ponovo na pod.

Vratila sam se u kuhinju. Ovo neće dobro završiti.

"Čoban, ugasi to." Zgadila sam facu i pokazala na vatru.

"Dobro..." Promrmljao je dezorijentirano i uzeo aparat za gašenje požara, koji je neću ni znati gdje uzeo.

"Što to smrdi... Jao sine!" Louis je upao u stan i odmah se spržio na nešto. Svaka čast.

"Ja odlazim. Kad se vratim da mi stan blista!" Uzela sam ključeve od motora. "Jasno dečki?!" Pogledala sam ih oštro.

"Da šefice!" Uzviknuli su Louis i Čoban uplašeno.

"Da Merry!" Čuo se Lucijan iz sobe.

"Savršeno." Prostreljila sam ih pogledom i izašla van.

Imam jako važan spoj s Bokyjem i oni se sad sjete zapaliti stan. Koji je to bezobrazluk. Točno da ih sve pobacam s prozora. Osim Lucijana, za njega mi je još čudno što glumi, ali neka. Neću se žaliti.

Aha sigurno.

Nema veze, barem se nalazim s Bokyjem. Trebalo mi je malo mira nakon ovog napornog tjedna.