Mafijašica na zadatku

7#

Usred noći probudilo me neko vikanje.

Ne uobičajeno vikanje koje čujem svaki dan koje na primjer znači, netko nam pljačka stan ili Conrad je pao s kreveta. Neko vikanje zbog kojeg mi dođe da i njih i sebe roknem nečim.

Izašla sam iz udobnosti našeg kreveta i pogledala po stanu. Nitko ništa.

Otišla sam u Conradovu sobu jer je iz nje dolazilo svjetlo.

Pa daj. Mogla sam i misliti.

Vidim tri glave nagnute nad mali krevetić. Jedna plava, druga narančasta i treća smeđa.

"Zar vam Teky nije dao novi stan?" Pitala sam čuvenu trojku.

Čoban je okrenuo glavu k meni, a ona dvojica su se samo divili Conradu.

"Trenutno su svi zauzeti, rekao je da još malo ostanemo ovdje."

Pokušala sam ostati smirena na ovu informaciju, ali kako bih trebala živjeti u istom prostoru s ovim propalicama i odgajati Conrada? Mislim, nema puno razlike s njima i Bokyem, ali Boky je samo jedan. Ovih je brate tri.

"Izvrsno. Za početak se maknite od Conrada." Opušteno sam rekla.

"Ali Merry..-", pobunio se Lucijan.

"Ništa Merry, imate milijun djece na ovom svijetu, moje ne dir..-" malo sam se zamislila.

Sinula mi je izvrsna ideja!

Vidim li ja to... Dadilje? Ne samo jedna, već tri! Besplatne dadilje.

"Kad bolje razmislim, možda... Možete sutra dobiti Conrada."

"Što, jess!" Sretno je rekao Lucijan.

Indigo me čudno pogledao. "Merry, zar misliš da smo mi sposobni čuvati to... Stvorenje?"

"Ja ću kuhati!" Javio se Čoban.

"Ma naravno, čas posla." Rekla sam Indigu iako nisam baš vjerovala u to.

Ma mogu to oni. Trebaju naučiti paziti dijete jer će jednog dana možda i oni imati djecu. Vjerojatno ne, ali sve je moguće.

Pogledala sam na sat i vidjela da je tri ujutro.

Zašto ti tulipani dolaze u stan tako kasno? Nije me briga ako ćemo iskreno, ali eto čudno je.

Jesam upravo rekla da je čudno?

Odakle mi hrabrost govoriti takve stvari... Mislim stvarno. Moj cijeli život je čudan, a nisam pitala da bude. Jednostavno se dogodilo.

Kao grom iz sunca.

Isto kao što se upravo dogodio udarac u Lucijana pomoću moje šake jer je htio podignuti Conrada iz kreveta. Daj pusti dijete da spava. Bože...

"Ma Merry, samo sam htio vidjeti koliko je težak." Lucijan se opravdavao.

"Vidjet ćeš ti zvijezde ako ga opet probaš dotaknuti. Sutra je vaš, ali pusti ga da ima bar jednu noć odmora od Bokya."

"Uh, dobro." Preokrenuo je očima.

Sve mi se opet čini da je količina neozbiljnosti kod nas na njih predugo djelovala. Ponašanje im je gore, možda nije gore, ali pretpostavljam, nego kad su otišli na Havaje na hlađenje.

Trebalo bi ih sve skupa poslati na Antarktiku, ali tko će nam onda pomoći u mafiji? Kako Teky kaže, imamo puno posla s nadolazećim zadatkom.

Sutra će nam ga reći i ne mogu dočekati da saznam što je rezultiralo našem ponovnom, nadajmo se cjelokupnom ali nikom ništa ako smo zaboravili nekog, okupljanju.