Mafijašica na zadatku

10#

"Neka mi netko objasni opet, zbog čega smo pred sirotištem?" Louis je pitao kroz slušalicu izgubljeno kad smo izlazili iz kombija.

"Louis, isključi mikrofon." Čuli smo također Lejlu.

"Kako ste naporni." Louis je dosađeno isključio mikrofon.

Lucijan, Klada, Čoban i ja smo se nalazili pred jednim od mnogih sirotišta u gradu. Raštrkali smo se po različitim dijelovima grada. Svaki od nas treba naći barem jedno dijete zainteresirano za ulazak u mafiju.

Čini se zabavno, a u isto vrijeme opasno. Jer, brate, kako će izgledati kad par odraslih ljudi samo ušeta u sablasnu zgradu? S pištoljima? I odvuče neku djecu?

Ne bih bila vlasnicima u koži.

"Ajmo." Sakrila sam pištolj u hlače. "Ti čekaj tu." Rekla sam oštro Marku, današnjem vozaču, jer nas je prošli put ostavio na mjestu zločina.
Trebali smo civilima oteti bicikle kako bismo pobjegli. Glupi Mark se sjetio da hoće saditi cvijeće pa je otišao kupiti sjemenke u dućan i ostavio nas pred nekom bankom.

Ah, stara vremena.

Aha, dva tjedna stara.

Protresla sam glavu od bolesnih misli i dostigla dečke koji su već čekali pred vratima.

Prepiru se s nekom ženom. Idioti.

"Ali gospođo, došli smo vidjeti... Unuke." Premišljao je Čoban razlog naše posjete.

Lucijan se lupio po čelu, a Klada je podigao obrvu.

"Tko je njemu dao da priča..." Promrmljala sam. "Oprostite na smetnji", rekla sam i pročistila grlo, "ali došli smo da..-"

"Nije me briga, ne možete ući ne najavljeni." Gospođa sjede kose s naočalama i starom haljinom je govorila po svom.

"A da?" Lucijan je podigao obrvu.

"Gdje da se najavimo?" Čoban je zainteresirano pitao.

"Nigdje." Smireno sam rekla. Slijedi pregovaranje onog što se da riješiti šakama, ali ne na bakici. U tome sam najbolja.

"Čuj stara," stavila sam joj ruku oko ramena "vidite, nismo mi došli bez razloga." Nagnula sam se da joj šapnem nešto kao važno. "Poslala nas je policija. Otkrili su visoki stupanj ilegalnih poslova kojim se djeca bave. Došli smo istražiti." Pokazala sam joj pištolj u svojim hlačama.

Pogledala me sumnjičavo. Kao da premišlja bi li me osobna udarila pištoljem ili otišla jer joj je svejedno.

"Dobro onda." Digla je ruke na kraju. "Unuke..." Pogledala je Čobana i mrmljala. "Kao da ne znam da ste prestari za unuke."

"Hej!" Bunio se Čoban. "Imam tek dvadeset jednu godinu."

"Sigurno." Gospođa se okrenula u ostavila nas pred vratima.

Zar mi je povjerovala? Mogla bih se prebaciti na Hollywood.

Ušli smo u veliki hodnik. Pun je prašine, a po tepihu je blato. Vidim kako oni održavaju ovo mjesto. Ispred nas su ogromne stepenice koje vode na prvi kat. U prizemlju su djeca u vrtiću, na prvom osnovna škola, a drugom srednja.

Trebamo drugi kat.

"Daj budi tiho, netko će nas čuti." Čuli smo ženski glas po stepenicama.

"Kao da nekog ima." Drugi ženski glas je rekao.

"Pa možda ima."

"Nema."

"Šuti."

Dvije djevojke su se približavale kraju stepenica. Zastale su kad su nas uočile. Stajale su nepomično i gledale nas.

"Mi... Nemamo ništa s tim!" Prva je viknula.

"Da, sigurno je onaj iz drugog sirotišta, on pravi sranja." Složila se druga s njom.

Podigla sam obrve i skupila usta. Što misle postići s tim?

"Vjerujte, nam mi znamo najbolje." Htjele su proći kraj nas, ali vidjela sam da jedna nosi nešto svjetlucavo u unutarnjem dijelu jakne.

Krađa. Vidim potencijal.

A pošto mi se ne da tražiti druge, zašto ne.

"Jeste za da otiđete odavde?" Pitala sam ravno.

"Napustite ovo mjesto zauvijek?" Klada se složio sa mnom jer se ni njemu ne da tražiti djecu. Tako da ćemo ns dvoje samo uzeti njih.

Lucijan i Čoban neka traže dalje.

"Okrutno." Lucijan nas je pogledao. S Čobanom je nastavio prema gornjim katovima.

"Pa... Što?" Pitala je djevojka svjetlo smeđe kose.

"Ono, trebamo nove članove u mafiji." Slegnem ramenima znajući da neće odbiti ponudu.

Pogledale su se s nekom čari u očima. "Da!" Rekle su u isto vrijeme.

"Vi ste iz mafije?" Cura s plavom kosom je blenula u nas.

"Aha." Rekla sam nezainteresirano gledajući u mobitel.

Lejla mi je poslala neki jako jadan meme. Čime se ta žena bavi kad s Louisom treba na zadatak...

"Ajmo." Rekao je Lucijan spuštajući se do nas. "Našli neka živa bića, sad ajmo. Trebamo nastaviti partiju."

Naravno. Zbog zadatka su specijalno zaustavljali rundu pikada koju su igrali. Mislim da sam ju ja isto igrala. Čak mi se čini da ih vodim.

Tko bi znao. To je bilo ujutro.

Čoban je entuzijastično razgovarao s jednim dječakom od čega se sastoji mrtvi crijep na krovu. Detalji su nepotrebni.

"Pošto smo svi tu, idemo sad."