Dva tjedna za sreću

07 Petak

„Rekla sam ti," gotovo pa vičem na Tatjanu dok ju guram u kupaonu. „Idi na posao."

„Ali ne mogu te ostaviti samu po noći," uporna je u svom naumu da ne ide u Neptuniju.

„Nikola je rekao da će doć'," uzdišem s naporom. „I zato se ne brini ponovno," uspijem ju ugurati u kupaonu. „I ostani unutra!"

Oglasi mi se poruka na mobitelu. Pretrčavam ovo malo prostora što me dijeli od kauča i uzimam mobitel.

Možeš li mi otvoriti vrata?

Trčim do vrata stana brže ih otvarajući, ali Nikole nema nigdje na vidiku. Nakon par sekundi otvara vrata svog stana i izlazi s dva kartona svježe pečenih kokica, te plavom najlonskom vrećicom. Luka mi maše i zatvara vrata za Nikolom.

„Kaj je u vrećici?" pitam ga dok ulazi u stan i spušta kokice na stolić u dnevnoj sobi, sjedajući potom na kauč.

„Filmovi," odgovara.

„Večer, Nikola," Tatjana izlazi iz kupaone.

„Večer," pozdravlja ju.

„Što ćete raditi?" dolazi do nas i uzima torbicu kako bi provjerila da li je uzela sve dokumente sobom.

Nikola vadi tri filma iz vrećice i pokazuje joj. „Ubijati vrijeme."

„U redu," nakratko me pogleda. „Uživajte!"

Odlazi iz stana.

Uzimam sva tri filma od Nikole pregledavajući naslove: Bilježnica, Broj 23 i Riba zvana Wanda.

„Bilježnica?" pogledam ga, suzdržavajući smijeh. „Ti bi to stvarno gledao?"

„Nekada su žrtve potrebne," odgovara mi, zvučeći poput nekakvog starog mudraca.

Spuštam kutiju s DVD-om na stolić i dodajem mu Riba zvana Wanda. „Ovo nisam dugo gledala."

Nikola vidljivo odahne. „Hvala."

Smijem se i namještam na kauč dok Nikola pokreće film, gasi svjetlo, pa brže potrči kako bi sjeo pored mene prije nego se ijedno slovo pojavi na ekranu. Kada Archie počne govoriti na ruskom, nakrenem glavu prema Nikoli. „Znaš li ti koji strani jezik?"

Gleda me. „Osim engleskog?"

Kimam, privlačeći koljena bliže sebi kako bi ih obuhvatila rukama i naslonila lice na njih. Svjetlost televizora obasjava Nikolinu desnu stranu lica.

„Njemački, ali slabo."

„Šprehaj."

Gleda u stranu i nervozno se smije. „Prošlo je dosta godina otkako sam ga učio u školi."

„Ne izvlači se."

Nesigurno vraća pogled na mene. „Što želiš da ti kažem?"

„Iznenadi me."

„Ich hab mich verknallt."

„Sad prevedi."

Nikola odmahuje glavom i osmjehne se malo šire. „Und es dauert schon fast ein Jahr."

„Nikola, prevedi mi," blago se mrštim, ali on ponovno odmahuje glavom.

„Neću."

Odlazim po mobitel i otvaram prevoditelj. „Aj' ponovi kaj si rek– "

„Nema šanse," posvećuje se filmu. „Pokušaj se sjetiti."

Puštam mobitel da padne pored mene i nastavljam gledati film.

Kako očekuje od mene da zapamtim išta dok gledam kako mu se te savršene usne pomiču i oblikuju riječi na drugom jeziku?