Dva tjedna za sreću

10 Ponedjeljak

Nikola je uzeo bolovanje još i cijeli ovaj tjedan. Sada znam da pretjeruje jer nijedan radoholičar ne izostaje s posla više od jednog dana ako nije prisiljen. Ne znam što hoće postići time da mi čitavo vrijeme radi društvo.

Ispočetka sam te zasluge pripisivala svojoj sestri koja je rekla Nikoli da me 'pripazi' ako dođe s posla prije nje jer je mislila da ću se pokopati vlastitim negativnim mislima, ali sada ne znam što misliti.

Čitave dane provodimo skupa, pogledali smo sve filmove u njegovoj i mojoj kolekciji, čak smo jučer i zapeli na internetu na jednoj od stranica koje imaju prijevod jer više nismo imali ništa u stanu.

Pitala sam Andreja ima li on što za pogledati, pa je rekao da će poslati Paulu k meni kada se vrati s predavanja.

I sada ju čekam kod Nikole i Luke jer su Andrej i Tatjana odlučili imati malenu privatnu večeru u našem stanu. Strah me vratiti se u stan ovu večer nakon što sam ih pred dva tjedna pronašla na kauču u dnevnoj sobi.

„Idem van!" Luka uzima svoju kožnu jaknu s vješalice skupa s ključevima od stana. „Vidimo― Oh, dobro večer!"

I Nikola i ja se okrećemo prema Luki koji je otvorio vrata stana baš u onom trenu kada je Paula podigla ruku kako bi pokucala.

„Večer muška droljo," prolazi pored njega s dva DVD-a u lijevoj ruci i sladoledom u desnoj.

Očito je da joj Luka promatra stražnjicu dok ide prema nama. Podiže obrvu i smješka se. „Hvala na nadimku, počašćen sam."

Uspješno ga ignorira. „Izvolite golupčići," pruža nam filmove. „Nadam se da će vam se svidjeti moj izbor," namiguje i odlazi, a Luka ju prati van iz stana glasno zalupivši vratima.

Čini se da Nikola ne podaruje baš previše pažnje Paulinom nazivu za nas. Možda ne bih trebala ni ja, ali ne mogu to samo tako ignorirati.

Njegov smijeh me vraća u stvarnost. "Kaj je?"

Sprema filmove iza leđa. „Probaj pogoditi što nam je donijela."

„Titanik?" pitam s nadom u glasu.

„Gledali smo ga."

„Da, ali prošli tjedan. Ja ga gledam bar jednom tjedno, a današnji dan je početak novog tjedna," okrećem se u potpunosti prema njemu. „Tak' da ima šanse da ga budeš gledao sa mnom."

Osmijeh mu postaje podmukao; kao da zna nešto što ja ne znam. „Mislim da danas nema šanse za to."

„A da?" križam ruke.

Nikola kima glavom. „Strah te ući u stan."

Ispuštam neki neodređen zvuk između gnjeva i frustracije, što Nikolu dodatno zabavlja. „U redu, nema Titanika večeras."

„Rekao sam ti," namiguje.

NAMIGUJE.

Gutam knedlu. Zašto sam upravo reagirala k'o neka zaljubljena curica?

Nikola podiže obrvu.

ZAVODNIČKI podiže obrvu.

Zatvaram oči, duboko udišem i brojim do deset.

Pošto se nadam da sam se sabrala, otvaram oči i usmjeravam ih na bilo što osim na Nikolu. „Donijela je nešto ljubavno?"

„I to obadva."

„Moram pogađati i naslove?"

„Da, Majo," ostavlja filmove sebi iza leđa i naginje se prema meni, „moraš pogađati naslove."

Gutam još jednu knedlu. „Kad je Harry sreo Sally?"

Nikola se smije. „Pokušaj još jednom."

„Odustajem."

„Onda izaberi lijevi ili desni film."

„Lijevi," gledam ga sumnjičavo. „Koji je lijevi?"

Nešto se mijenja u njegovom pogledu. „Uzmi ga sama, pa vidi."

Prihvaćam taj izazov i ponovno se okrenem prema njemu na kauču, a onda se nagnem naprijed kao što je i on prema meni, te provlačim ruku pored njega kako bih uzela film koji mu se nalazi slijeva.

Osjećam njegov topli dah na vratu. Iako drhtim od toga, osjećam se ugodno; stvarno ugodno i nemam snage odmaknuti se od njega. Nikola se pomiče; osjetim njegov obraz uza svoj; dah mi zastaje u grlu.

„Majo..."

Zvuk poruke s mog mobitela ga prekida u onome što želi reći. Ne mičem se. „Kaj si htio reći?"

Oglašava se još jedna poruka.

„Može čekati," odmiče se od mene. „Netko te očito hitno treba."

Puštam dah koji sam držala i uzimam mobitel sa stolića dok Nikola odlazi pokrenuti lijevi film. Otvaram poruku: Bolje se odmakni od njega. Ja sam jedini koji ti smije biti toliko blizu.