Dva tjedna za sreću

11 Utorak

„Kaj je to s tobom i sladoledima?" pitam Paulu koja sjedi na Tatjaninom krevetu i otvara King kokos.

Na svim prozorima u stanu su navučene bordo crvene zavjese koje je Tatjana izabrala za zimski ugođaj. Nisam još nikome rekla za poruku, ali mislim da Tatjana sumnja na nešto zbog mog ponašanja sa zavjesama.

„Ne mogu bez njih," Paula sliježe ramenima.

„Čak ni po zimi?"

Samo trepće. Naviknula sam na njeno ponašanje i moram priznati da je zapravo simpatično to kako skače s teme na temu.

„Po zimi su bolji nego po ljeti."

Na pamet mi pada Luka koji bi ju sada rado gledao sa sladoledom i davao raznolike komentare, ali zadržavam tu misao za sebe. Znam ga predobro i, da nije zapeo s Mirjanom, po cijele dane bi opsjedao Paulu; ona je njegov tip.

„Misliš li da će prvi blizanci biti jajčani ili bezjajčani?"

Mrštim se dok pokušavam shvatiti što je htjela reći. „Mislim da su ti se pojmovi pomiješali."

„Nisu. Jajčani su muški bliskići, a bezjajčani su ženski bliskići," pruža noge ispred sebe. „Ili će biti jedno muško, a jedno žensko?"

„Gubim te."

Gleda me kao da sam ja ta koja priča besmislice. „Naši budući nećaci."

Smijem se na sav glas. „Onda odmah reci da misliš na Tatjaninu i Andrejovu djecu."

„Mislila sam da je očito. Tvoj golub dolazi i večeras?"

Gledam ju širom otvorenih očiju.

„Joj daj, nemoj se ni pokušavat' izvuć' iz ovoga," ustaje s Tatjaninog kreveta i sjeda pored mene. „Vidim kako se gledate."

„On mene sigurno ne onako kako ja njega."

Sužava oči. „'Si ti ćorava?"

„Nisam," spremam se protestirati, ali ona maše kažiprstom lijevo-desno.

„Ni ne trudi se. Ja sam ekspert za slijepo zaljubljene parove."

„Nitko ovdje nije zaljub– "

„Oh, daj molim te," gleda me ispod obrva kao da mi hoće reći da ušutim. „Lana guta Dominika pogledom otkako smo se upoznale i zato ju uvijek pozivam k sebi u stan kada trebamo učiti. Ti i tvoj dragi niste ništa bolji od nje."

„Nije on moj dragi!"

„Je, je," smireno odgovara i uzima mi mobitel.

„Nije," protivim joj se dok se bacam leđima na krevet.

Ništa ne odgovara. Za par sekundi mi se oglašava poruka i Paula mi dodaje mobitel. Sumnjiv mi je njen osmijeh.

Otvaram poruku; Nikola. Naravno ;)

Ne mogu vidjeti što mu je Paula poslala jer je obrisala.„Kaj si napisala?"

„Oh, moram natrag u stan," ustaje i odlazi.

„Paula!!"

Poraženo uzdahnem dok pišem Nikoli poruku: Kaj ti je Paula napisala?

I mislio sam si da to nisi bila ti :)

Reci.

Otvori vrata.

Ustajem s kreveta i odvlačim se do vrata stana. Osjećam se sigurno s navučenim zavjesama. Kada otvorim vrata, vidim Nikolu kojemu se osmijeh proteže preko cijelog lica dok drži mobitel u desnoj ruci s otvorenom porukom.

Ja bih pusu. Dođeš k meni?

Susrećem Nikolin pogled i tražim riječi kojima bih spomenula Paulino ime, ali on zakorači kroz vrata i nježno položi usne na moje. Na trenutak mi je cijelo tijelo ukočeno poput kipa, ali ponavljam si da je to ispred mene Nikola, a ne neki bolesnik iz sporedne uličice.

Puls mi se pojačava.

Uzvraćam poljubac, osjećajući kako se jedan dio mene pomiruje s njegovim rukama na mom struku. Povlačim ga za rub majice i nogom zatvaram vrata stana.