2. DEO

536 59 5
                                    

Frida Mae

Današnje jutro je bilo kao i svako drugo. Dala sam konobaru svoju narudžbu soka od brusnice, koji je bio među nekoliko stvari koje sam mogla naručiti u ovom kafiću jer mrzim kofein sa strašću. Doslovno sam svake sekunde gledala na svoj sat čekajući kad će Louis ući u prostoriju.

Ovo je bilo uobičajeno vreme kada bi on došao, ali ovog trenutka je kasnio nekoliko minuta. Nadam se da će doći. Mogla sam osetiti kako paničim misleći na sve razloge zašto se nije pojavio danas. Šta ako je odlučio ne ići na posao? Da li bi to značilo da ne bih dobijala neprestan pogled na njega preko puta ulice celi dan?

Kada mi je konobar konačno dao moju narudžbu, začula sam kako se staklena vrata otvaraju. Odmah sam pogledala gore, na licu mi je bio osmijeh nade.

Tamo je bio, izgledajući još više zgodno nego dan pre. Ovog puta je nosio običnu, belu majicu dugačkih rukava koja ga je činila da izgleda još više sexy. Bilo je jednostavno, ali privlačno. Dođavola, tip je mogao nositi vreću paradajiza. I dalje bi izgledao tako privlačno.

Reci ćao, Frida. Samo reci ćao, rekla sam sebi.

Pre nego što sam mogla prići bar inč njegovom stolu, vitka devojka ravne, duge plave kose mu je prišla i poljubila ga u obraz.

Moj celi svet je stao na momenat i samo sam se zaledila na sredini. Nekoliko sekundi kasnije, shvatila sam da izgledam nekako glupo pa sam zgrabila najbliže novine i pokušala pokriti svoje lice sa njima dok sam sedala za sto preko puta njih. Zašto mu je ona poljubila obraz? Da li su izlazili?

Bilo je teško videti sve dok sam pokrivala facu sa prokletim papirom. Možda bih mogla iseći male rupice na ovoj usranoj stvari.

Videla sam Louis'a kako dodiruje njenu ruku i smeši joj se. Kasnije se nadvio i poljubio je u usne. Čekaj, šta? Zaškljila sam očima. I dalje su se ljubili.

Ne. Ovo se ne dešava. Louis nema devojku. Ne može je imati. Zadnji put sam ga videla ovako slatkog, dragog i prijatnog sa devojkom pre oko dve godine kad sam se tek doselila ovde. Nisam ni znala da ova devojka postoji do danas. Da li se magično pojavila u njegovom žovotu? Mogu li ja magično učiniti da nestane?

O Bože, osećala sam se kao da ću povratiti. Ustala sam i ostavila svoje piće netaknuto na stolu kad sam požurila iz kafića. Pogledala sam nazad na sekund... nije me ni primetio jer je bio previše zauzet tom devojkom.

Pojurila sam pravo do svog auta i odvezla se do svog stana brže što sam mogla. Trebala sam ići pravo na posao, ali me nije briga.Osećala sam kako mi se svet ruši ispred očiju i sve što sam željela raditi ovog trenutka je daviti se u suzama u svom krevetu dok jedem sve iz frižidera.

Došla sam u stan za samo nekoliko minuta i skoro slomila vrata kad sam se zaletila u njih. Zaboravila sam ih prvo otključati.

Odmah pored kreveta nalazilo se veliko bleštavo ogledalo - i tamo sam stajala baš sad pitajući se šta je ta kučka imala, a da ja nisam. Kada sam pogledala bliže shvatila sam: verovatno sve. Bila je sve što ja nisam. Bila je mršava i prelepa. Njena sjajna i prirodna plava kosa je izgledala besprekorno, koliko god ja to mrzela priznati.

Sa samo nekoliko minuta provedenih gledajući je malopre, već sam videla perfekciju na njenom licu i telu - sve što ja nisam imala.

Mislim pogledaj me. Bila sam jebeno niska. Izgledala sam kao jedna od Willy Wonka's oompa loompas. Pa dobro, bila sam mnogo viša od njih ali je to bilo dobro poređenje. Nisam imala prirodnu plavu kosu kao ona. U stvari, imala sam suprotnu. Moja kosa je bila neuredna, talasasta roza sa pramenovima ljubičaste. Da ne spominjem korene moje prirodne crvene kose koja je počela izrastati. Tako da ukratko, izgledala sam kao jebena duga!

Illegally yours ~ Serbian TranslateOnde histórias criam vida. Descubra agora