11. DEO

248 33 6
                                    

Frida Mae

Već je prošla ponoć i oboje smo bili spremni spavati u dnevnoj sobi, s obzirom da se soba još uvek osećala na farbu. Proveli smo celi dan čisteći, otpakujući stvari i nameštajući kuću. 

Naš dom je bio staromodan i mal, ali to je ono što sam najviše volela - bio je to naš dom. Nije bio stan u kog sam ga dovukla kao u naš stari. Ovaj smo zapravo izabrali sami kao par.

"Awww, ovo izgleda slatko," Louis uzme jednu od slika u ramu na stolu. "Izgledaš divno u toj venčanici. Ja izgledam kao goofball (nema prevoda za ovo)." 

U stvari, to je bila obična slika mlade i mladoženje koju sam našla na Google-u i samo sam editovala naša lica na nju. Hvala Bogu, Louis je imao mnoštvo slika na Facebook-u koje su bile lake za editovanje (njegov Facebook koji sam najzad hakovala i obrisala). Čak sam editovala svoje lice da bude mršavije. Nadam se da nije primetio to jer izgledam mnogo lepše na toj slici.

"Nazad u to doba kad mi je ta haljina zapravo pristajala," napomenula sam prekrivajući struk. To je svakako nešto što bi tipična žena rekla. Moja mama je to govorila celo vražje vreme.

"Ti nisi debela," Louis napući usne i odmeri me od glave do pete. Osećala sam kako se topim. Bilo je nešto seksualno u načinu kojim me gledao iako sam bila hiljadu posto sigurna da to samo zamišljam.

"Ali sam definitivno bila mršavija pre," istakla sam. To je bila istina. Jesam dobila težine u proteklih nekoliko meseci. Možda zbog toga što sam samo jela dok sam ga promatrala sa sočivom mog fotoaparata. 

Louis je vratio sliku na sto i seo na kauč, odvijajući deku. "U svakom slučaju, gde ti je ta venčanica? Mogu li je videti?"

Pa jebote.

"Um, posudila sam je od rođake," slagala sam pokušavajući da izgledam zaposleno dok sam pripremala jastuke na drugom kauču. "Tako da je nemam."

Zapravo mi je smetalo koliko je laži automatski izlazilo iz mojih usta, ali šta sam drugo mogla uraditi?

"Oh," je bilo sve što je rekao pre nego što je legao na kauč i pokrio se dekom do grudi.

Sranje. Zar sam ga sad navela da posumnja nešto? Ozbiljno sam najgori lažov. Uopšte ne znam zašto mi poveruje sve što mu kažem. 

Zagrlila sam svoj jastuk, očekujući da je on već zaspao. Nisam znala šta još da mu kažem. Nisam htela da izgovorim još laži. Bar ne večeras.

"Frida?"

"Da?"

"Stalno nastavljaš spuštati samu sebe u malim putevima," promrmljao je. "Ne sviđa mi se kad to radiš."

"Kako to misliš?"

"Na primer kao kad nagoveštavaš da si debela ili da nisi lepa," objasnio je.

"Ali stvarno nisam-"

"Ti si veoma lepa, Frida,"  prekinuo me. "Iznutra i izvana. Prestani misliti da nisi."

Progutala sam.

Upravo mi je rekao da sam lepa. Louis mi je upravo rekao da sam lepa.

Morala sam staviti ruku na usta da sprečim sebe od vrištanja na glas, ali sam bila sigurna da se donji dio moga tela koprcao po kauču. Dobra stvar je da su svetla bila isključena i on je mogao videti samo moje lice zbog svetla sa bandera napolju. 

"Jesi li budna?" njegov glas je prekinuo moje ženske misli.

"Da," brzo sam odgovorila. "Um, hvala ti.Ti si očito jedan od nekoliko osoba koje to misle."

I ti, moj dragi mužu, si bukvalno najlepše i najzgodnije ljudsko biće koje sam ikad videla. Moraću dobiti jednog dana ili ću poluditi. Nemaš pojma šta mi radiš.

Illegally yours ~ Serbian TranslateDonde viven las historias. Descúbrelo ahora