Savršeno nesavršen

2.

Adria
Bacim ruksak na pod i srušim se na kauč. Uzdah mi prelazi preko usana dok se nevoljko okrećem prema TV-u iako je ugašen. Zurim u crnu, glatku površinu njegova ekrana i osjećam se kao da zurim u propast, tugu, ništavilo. S teškom mukom se pridignem i krenem prema kupaonici dok me umor svladava.

,,Ovaj faks očito neće biti jednostavan kako mi se činilo...", šapnem sama sebi u mislima dok se promatram u zrcalu.

Zurim u svoje umorno lice i tamne kolutove ispod modrih očiju. U što si se pretvorila? Došapne mi moja podsvijest dok polako svlačim odjeću s tijela. Osjećam se kao krpena lutka. Bez snage ili života u sebi, s prazninama popunjenim umorom i naporom. Skinem i posljednji komad odjeće i promatram svoje tijelo. Glatku, blijedu kožu zategnutu na trbuhu, duge, pomalo nepravilne noge, pune usne i svaku oblinu koja se na mom tijelu ističe. Pogled mi je idalje oštar, samopouzdan, onakav kakav je bio i prije nego me gad odlučio izigrati. Ponovno promotrim svoje tijelo i zamišljeno dotaknem usne prstom, one usne koje je on ljubio, one za koje se kleo da su jedine za njega. Nasmijem se svojoj naivnosti, a osmijeh mi uzvrati moja pojava u zrcalu.

,,Što ti nije bilo dovoljno, kretenu?", glasno pitam svoj odraz kao da bi mi, kad bi i mogao, znao odgovoriti na pitanje.

Dala sam ti sve, svoje tijelo i dušu, bila sam spremna podariti ti sve što smo zajedno sanjali. I onda... kraj. Samo tako, odustao si od nas, bez objašnjenja i povoda. Bez trunke sažaljenja i milosti. Iščupao si mi srce i ostavio me s bolnom prazninom u grudima, ondje gdje je nekad kucalo samo za tebe. Izdajnička suza mi kapne iz oka i polagano sklizne kožom moga obraza prateći potom liniju čeljusti i kapnuvši s brade na pod. Voljela sam te svim srcem, volim te idalje, ali ti više ne osjećaš isto. Možda nikad i nisi s obzirom da si, nekoliko dana nakon prekida, objavio sretan početak nove ljubavi s njom. A vjerovala sam ti, povjerila ti sve tajne, nade, snove... Samo da bi na kraju, nakon svega, otišao njoj.

Odmaknem pogled sa svog odraza i koraknem u stranu uspevši se u tuš. Suze mi se kližu niz lice kao da se natječu koja će prva kapnuti i razbiti se o hladne pločice tuša. Pustim vruću vodu i smjestim se pod njen mlaz osjetivši potpunu ugodu dok se toplina vode miješa s hladnoćom u mom tijelu. Provučem prste kroz svoju dugu kosu boje meda i na tren prestanem razmišljati, a jedini osjećaj koji posjedujem je toplina vode na mojoj koži. Danas sam saznala da sam pala kolokvij iz pomorskog javnog prava koji smo pisali netom nakon Deanovog i mog prekida. Nije dovoljno što me profesor uhvatio na zub otkad sam prvi put ušetala kroz vrata. Dobro, možda je to zato što sam već drugi tjedan ušetala na predavanje deset minuta prekasno. Podignem glavu prema mlazu vode koji ispire bol iz moje duše i Deanove dodire s moga tijela.

Po stoti put danas obećam sebi kako neću više misliti na njega i umjesto toga ću posvetiti potpunu pozornost svojim predavanjima. U tom trenu u glavi mi se pojavi podsjetnik za ponavljanje ovog kolokvija na kraju mjeseca. Uzdah olakšanja mi pređe preko usana dok mi mozgom prolazi spoznaja da to znači kako je moj vikend slobodan. Nakon dugo vremena imam cijeli vikend u kojem se mogu posvetiti čemu god želim, nema više Deanovih utakmica, nema više zajedničkih izlazaka niti večernjih šetnji. Od nedavno mogu raditi sve ono što mi je, kad sad mislim o tome, nedostajalo. Ushićeno zaskvičim i počnem brzo utrljavati šampon s mirisom zelene jabuke u svoje tjeme i gel od jasmina u svoje tijelo. Moje loše raspoloženje je nestalo onoliko brzo koliko se i pojavilo, u roku od tjedan dana.

Tuga nestaje iz mog tijela dok zaboravljam sve vezano uz njega i omatam svoje tijelo u topli, meki ručnik boje bjelokosti. Nataknem svoje čupave šlapice na bosa stopala i odskakućem u spavaću sobu. Žuti zidovi daju osjećaj Sunčeve svjetlosti i smiruju moju dušu dok otvaram oba krila ormara i smišljam kombinaciju za večerašnji izlazak. Oprezno sjednem na rub svog mekog kreveta i rukom poravnam crveni pokrivač. Zagledam se u raznolikost svog ormara i oslonim se na laktove dok u glavi kombiniram košuljicu cvjetnog uzorka s uskom bež suknjicom. Dohvatim mobitel s noćnog ormarića i prekrižim noge dok u kontaktima pronalazim broj svoje najbolje prijateljice Dore, otipkam joj poruku vezanu uz večerašnji izlazak koji ona s oduševljenjem prihvati. Promeškoljim se sretna što je uvijek tu za mene i ne posustaje ni pred čim. Osušim kosu ručnikom i dobro ju iščetkam prije nego se bacim u pronalazak svoje odjevne kombinacije.

Naposlijetku, nekoliko sati poslije, ipak se odlučim za pripijenu, kratku, crnu haljinicu i pripadajuće štikle. Navučem haljinu i osjetim kako mi grli tijelo, dotaknem rukom svjetlucavi, crni materijal i on me podsjeti na zvjezdano nebo u tamnoj noći. Osmijehnem se svom izrazu lica u zrcalu dok obuvam štikle i odabirem ruž boje svježih malina te njime premazujem usne. Stavljam korektor, tanak sloj sjenila i maskare te se postavim uspravno zagledavši se u zrcalo. Podli, zavodnički osmijeh mi se razvuče licem i otkrije sitne bijele zube dok mi glavom prolazi samo jedna misao.

,,Nek' crkne od ljubomore.", pobjednički se nasmiješim svom odrazu i iz ormara izvučem malenu crnu torbicu dovoljno veliku tek za neke sitnice.

Ubacim unutra mobitel i novčanik te prebacim njen glatki lanac preko svog ramena. Odustanem od frizure i pustim kosu da se raspe po mojim ramenima, opušteno stvarajući dojam meda koji se slijeva niz teglu. Cmoknem usnama nekoliko puta kako bi malo bolje razmazala ruž i veselo poskočim kad shvatim kako sam prilično zadovoljna svojim izgledom. Omotam jedan valoviti pramen oko prsta i na tren samo stojim i promatram se u ovom izdanju u kojem moje tijelo dugo nije bilo. U meni se komešaju osjećaji sreće, ushićenosti i užitka dok se polaganim, elegantnim hodom krećem prema vratima i izlazim iz stana. Zaključam vrata i krenem prema dizalu, kad se ono otvori skoro se zabijem u Doru očekujući da je prazno.

,,Ajme, nisam mislila da ću ovo reći, ali kvragu prekid ti dobro stoji!", na tren djeluje iznenađeno no pomazi me po kosi.

Zakoračim u dizalo i pritisnem gumb za prizemlje dok promatram njenu izazovnu kombinaciju. Njena bujna crvena kosa lagano je valovita i okružuje njeno pjegasto lice, zelene oči hrabro vrebaju oko sebe, a tijelo joj je umotano u kratku, svilenu haljinicu boje petroleja s tankim naramenicama i dubokim V izrezom. Usne joj svjetlucaju dok se smije i oduševljeno promatra moju odjeću. Crne štikle s tankim špagicama joj grle gležnjeve dok isprobava svoje poze za zavođenje, prasnem u smijeh dok ju promatram kako se ogleda u stijenkama zrcala.

,,Puno bolje, trebalo mi je ovo.", pokrijem usta rukom pokušavši prigušiti smijeh., ,,A ti si bome odlučila večeras dohvatiti nekog frajera, ha?", zahihoćem se i gurnem ju laktom na što mi odvrati veselim smijehom.

,,Naravno, čekala sam da oplačeš tog kretena i da se ponovno bacimo u lov.", vragolasto se nasmije i namigne mi.

,,Nakon što sam tri godine potratila na Deana nisam sigurna ni da znam kako se to radi."

Nasmije se i odmahne rukom., ,,Ma molim te, jasno da znaš. Uostalom, samo prati mene."

Topli osmijeh mi prijeđe preko lica dok izlazimo iz zgrade i sjedamo u taksi. Valjda do sada nisam bila niti približno svjesna koliko mi prijateljica može uljepšati dan. Promeškoljim se, sretna i vrckasta kao prije, ali ipak s neugodnim peckanjem u srcu. Večeras ću ga preboljeti potpuno, obećam sebi dok se ubacujem u neobavezno čavrljanje s Dorom i vozačem taksija.