Savršeno nesavršen

12.

Adria
Nakon neugodnog razgovora s Lucijanom o našoj pijanoj noći prešli smo na neke lakše i jednostavnije teme. Djelovao je ležerno, kao da nema problem s tim da budemo samo prijatelji i iskreno sam to cijenila. Uspnem se stepenicama svoje zgrade zadihana i stavim pramen kose iza uha prije nego iskopam ključ iz svoje torbice. Tiho otključam i kliznem u prohladni stan. Odmah odem do kuhinje i iz frižidera izvadim bocu gotovo smrznutog soka od jagode. Otpijem dug gutljaj i s olakšanjem odahnem prije nego se svalim na kauč u dnevnom boravku. Izvadim mobitel iz torbice koju bacim na drugu stranu kauča. Prelistavam obavijesti s Instagrama i jednom rukom skidam obuću. Izvalim se na kauč i podignem noge na niski stakleni stol ispred sebe otpivši još jedan gutljaj soka. Na tren zaklopim oči i ležim zadubljena u misli, možda bih ipak trebala odgovoriti Deanu? Uzdahnem, ne. S nama je gotovo i moram krenuti dalje, ne trebam ga. Uostalom, Dora bi me ubila da pokušam nešto s njim. Ipak, s druge strane, nikom ne činim zlo ako samo nakratko pogledam njegov profil, zar ne? Samo da se uvjerim da je i dalje zauzet i sretan... ili možda ipak...

No prije nego sam se uspjela predomisliti moji prsti su pronašli put do njegovog Instagram profila. Tople, duboke smeđe oči. Uzdahnem, Bože zašto je morao biti baš tako lijep? Tamna smeđa kosa, gusta i ne skroz kratka. Visok. Mršav. Usne razvučene u bezbrižan osmijeh na njegovoj profilnoj slici. U opisu ne vidim datum, na profilu ne vidim slike s njom. Zadržim dah dok prelistavam njegove pratitelje no odustanem kad ustanovim da nisam sigurna ni koji profil je njen. Zadrhtim dok gledam njegovu najnoviju sliku, crna košulja, crne traperice, sunčane naočale, cipele i osmijeh koji razoružava. Sjedi u nekom kafiću na plaži i izgleda kao da je uhvaćen spontano no u pravom trenutku. Zlaćani odbljesak sunca na njegovom preplanulom licu i čaša viskija u desnoj ruci. U odrazu naočala vidim more i nebo. Zavrištim u jastuk nekoliko minuta, a onda izvučem glavu i popravim kosu nakašljavši se. Oči mi se ispune suzama i zajecam prekrivši usta dlanom. Ponašam se kao glupača, zašto se samo ne mogu pomiriti s tim da je gotovo? Maknem se s njegovog profila i pošaljem Dori poruku u kojoj joj objašnjavam zašto možda i nije tako loša ideja da mu se javim i da probamo ponovno.

I dalje cmizdreći, ustanem s kauča i odem u kupaonicu. Maskara mi je klizila niz obraze pomiješana sa suzama koje su tekle iz oba oka neutješno. Zastenjem dok se promatram u zrcalu, dobro koliko još prije nego se napokon pomirim s tim? Zašto mi i dalje toliko znači unatoč svemu? Drhtim iako je u stanu sasvim ugodno, čvrsto sklopim oči u nadi da će to zaustaviti potoke mojih suza no to prouzrokuje novi val pa odustanem i samo sjednem na pod plačući. Obgrlim koljena rukama i naslonim se čelom na ruke. Šmrcam i otvorim oči odmahnuvši glavom, zašto si dopuštam ovo? Svjesna da sam se tuširala prije izlaska, svejedno odvrnem slavinu i pustim vruću vodu u kadu. Ostavim ju da se napuni gotovo do vrha dok polako skidam odjeću sa sebe i guram ju u stranu. Oči su mi crvene i natekle od plača dok ispuhujem nos i promatram svoj odraz u zrcalu. Uzaludno kopam po ormarićima u nadi da ću pronaći barem jednu 'bath bomb'. Nakon nekoliko minuta traženja gotovo odustanem no onda ju ugledam u, inače praznom omotu, na dnu ormarića s preparatima za tuširanje.

Gotovo porušim sve s police dok ju izvlačim, preokrenem pakiranje. Lavanda i naranča. Uf, nije baš moj prvi izbor no poslužit će. Okrenem se prema kadi punoj vruće vode iz koje se polako uzdizala topla para i ubacim ljubičastu kuglicu unutra. Odmah se počne raspadati i pjenušati svijetlo ljubičastom sapunicom, promiješam vodu rukom kako bi se bolje izjednačilo i dodam ulje za kupanje od argana u svoju kupku. Ne izustim nijedan zvuk dok obavljam navedeno, nastojim ne razmišljati kako bih izbjegla plakanje. Okrenem se i odšetam do kuhinje, iz gornjeg lijevog ormarića izvučem bocu vina koju sam kupila još onda kad sam s Dorom slavila kraj prošlog semestra. Nasmijem se i izvadim tanku, staklenu čašu za vino odloživši ju na pult. Otvorim bocu i nalijem crvene tekućine gotovo do ruba, koga briga za manire. Uzmem čašu u lijevu ruku i vratim se u kupaonicu pa kliznem u vruću vodu i gotovo odmah me omame umirujući mirisi lavande i naranče. Suze mi idalje cure niz obraze, ali sada kao da i nisu dio mene, kao da moja duša plače no tijelo to ne shvaća.