Savršeno nesavršen

15.

Daniel

Poslije večere sjedim u stražnjem dvorištu i bacam lopticu ogromnom psetu koje zaigrano trči naokolo i poslušno spušta lopticu ispred mene - spreman za ponovno dobacivanje. Primirio se kad je shvatio da sam ovdje kao prijatelj, a ne prijetnja. Njegova ogromna glava se naginje lijevo-desno dok podižem lopticu u zrak. Zamahnem i bacim lopticu preko dvorišta, a on iste sekunde poleti za njom grubo udarajući šapama po tlu. Oslonim leđa na visoki jablan i ispružim noge preko tla dok se pas vraća s lopticom u ustima. Ispusti ju i izvali se na moje noge okrenuvši trbuh prema meni tako da ga mogu maziti. Pogladim gustu, debelu, tamnu dlaku na njegovim prsima i uhvatim njegovu veliku šapu u svoj dlan lagano ju stisnuvši. Pas sklopi oči i jezik mu klizne iz usta pa se veselo nasmije. Nastavim ga maziti dok razmišljam o tome kako netko može takve stvari napraviti jadnoj životinji. Zeus je, kao što je bio i Bernie, štene spašeno iz azila. Pronašli su ga na starom parkiralištu, vezanog lancem za rasvjetni stup. Cvilio je i zavijao, najvjerojatnije, tjednima na kiši i čekao da ga netko oslobodi. Hrane nije imao jer je raspon njegovog kretanja bio ograničen na maksimalno metar. Kad je pronađen bio je strahovito pothranjen, bolestan, imao izraslinu na trbuhu i bio pothlađen, promočen do kostiju. Na vratu je imao duboke rane gdje mu se lanac urezao u kožu i meso, uništivši dlaku potpuno.

Šest mjeseci je proveo u azilu na liječenju i uspio se podići na normalnu kilažu prije nego je moja baka odlučila da bi joj novi pas upotpunio život. Isprva je bio poprilično plašljiv i nepovjerljiv prema ljudima no strah je zamijenila agresija kad je shvatio da mu je posao štititi vlasnicu. S vremenom koje je prolazilo, ipak se prilagodio i smirio. Sada je ostalo jedino nepovjerenje prema novim ljudima, a to sam i sam iskusio. Mazim ga po vratu i milujem dugu dlaku na njegovim leđima. Slušam cvrčke koji se već polako javljaju i promatram zalazak sunca. Nebo je poprimilo karakteristične boje za ovo doba dana pa su se crveni i ljubičasti tonovi stopili u savršenu sliku proljetnog sutona. Ustanem s tla na što Zeus zbunjeno zacvili dok otresam prašinu s hlača. Još jednom ga pomazim po glavi prije nego se uputim prema stražnjem ulazu i prođem kroz kuhinju.

,,Imaš krofne punjene čokoladom u kuhinji. Jutros sam radila domaće, samo ih izvadi iz pećnice."

Nasmijem se i doviknem: ,,I dalje ne razumijem zašto samo ne kažete 'krafne' kao svi drugi.", čujem njezino gunđanje iz dnevnog boravka prije nego začujem i povik.

,,Mali, ne seri."

Smijem se dok ispirem dlan sapunom i vrućom vodom. Moja baka nikad nije marila za ono 'ponašaj se u skladu s godinama', pa... barem ne u smislu ne-psovanja pred bilo kim nebitno je li joj u rodu. Dobacim jedno 'hvala' dok izlazim iz kupaonice i osjetim kako mi mobitel vibrira u džepu kad uđem u kuhinju. Uzmem jednu krafnu i odgrizem poveći komad dok kušam fenomenalno čokoladno punjenje i usne mi prekriva šećer u prahu. Bacim se na kauč u dnevnom boravku na što baka samo ispusti kratki uzdah i stiša svoju tursku seriju koja se upravo emitirala na televizoru. Zbunjeno podignem obrvu prema njoj i strpam u usta posljednji zalogaj krafne. Okrene se prema meni i sklopi ruke na krilu.

,,Pogledaj kako si odrastao.", usne joj se izviju u nostalgični osmijeh., ,,Duplo si viši nego kad smo se vidjeli zadnji put.", odmjeri me i potapša po nozi.

Osmijeh mi padne s lica i promeškoljim se. Nismo se vidjeli već godinama, posljednji put kad sam bio ovdje bilo je kad sam još živio ovdje s roditeljima. Prije nego je moj stari dobio poslovnu ponudu u Rijeci koja je u našoj obitelji dovela do pomutnje. Tada se dogodio razdor koji je potrajao prilično dugo, ja sam jedino što još donekle sprječava da odnosi zahlade potpuno. Baka nikada nije oprostila tati što je prihvatio taj posao i odveo mene i mamu tako daleko. Tada me ta svađa potresla, ali nisam znao što znači Rijeka niti sam znao gdje to točno mi odlazimo i što znači 'zbogom'. Spustim pogled na pod i počešem se iza uha. Neugodna tišina ispuni sobu i jedini zvuk je tiho mrmljanje glumaca iz odjavne špice koja se emitirala na televiziji.

,,Nisam mislila ništa loše, mali. Samo mi je drago što si napokon tu. Nevjerojatno je kako si brzo odrastao.", ponovno se veselo nasmije i njen osmijeh smiri situaciju.

,,Da i meni je drago.", osmjehnem se i spustim ruku na kauč pored sebe., ,,Puno toga se promijenilo od onda."

,,A da?", zapita s podlim osmjehom i iskrivi obrvu upitno., ,,Pa uputi me malo, hoćeš li?", predloži zainteresirano i odšeće u kuhinju dok njena haljina leluja za njom.

Slušam lupkanje tanjurića i šalica te tiho psovanje kad jedna, pretpostavljam, žličica uz zveket padne na kuhinjske pločice. Začujem zvuk kuhala za vodu i uskoro mi nosnice ispuni miris limuna. Nasmijem se, to je bila naša uobičajena večernja seansa dok sam bio dijete. Skuhala bi nam gotovo litru čaja pa bismo sjeli na terasu i ja bih joj pričao sve drame koje se događaju u maloj školi. Nešto u meni na tren zahladi, potpuno sam zaboravio na sve ovo, nisam bio svjestan koliko mi nedostaje.

,,Što želiš znati?", upitam pročistivši grlo pomalo smeten vlastitim mislima.

Neko vrijeme nastupi tišina, a onda se vrati u dnevni boravak donoseći dvije šalice čaja iz kojih se pušilo te šećer, med i krafne na poslužavniku., ,,Pa... klasično pitanje svake bake, imaš curu?", upita dok ubacuje malo meda u svoju šalicu.

Odmahnem glavom zbunjen i zgrožen činjenicom da je baš to prvo pitanje, kao da me već i doma ne gnjave dovoljno s tim., ,,Ne.", odvratim na što ona zbunjeno skenira moj izraz lica i iznenađeno kimne glavom nekoliko puta.

,,Okej, okej, dakle dečki su u pitanju. Nije to sramota dušo, samo mi nije palo na pamet da ti..."

Prekinem ju izbezumljen., ,,Bako, ne, Bože! Nisam gej.", prasnem u smijeh šokiran njenom izravnošću i apsolutnim prihvaćanjem njezine netočne pretpostavke., ,,Samo nisam očekivao to kao prvo pitanje, to je sve. Uvjeravam te da mi se u tom smislu stopostotno i dalje sviđa jedino ženski rod."

Slegne ramenima i sputi jednu šalicu ispred mene., ,,U svakom slučaju nadam se da shvaćaš kako te podržavam bez obzira na sve.", nasmije se i otpije gutljaj smjestivši se na kauč pored mene.

Pridružim joj se u smijehu dok nazdravljamo šalicama, kimnem odobravajuće., ,,Obećajem ti, ako se to ikada promijeni, ti ćeš biti prva koja saznaje.", oboje se nasmijemo i polako nastavljamo razgovor u tišini i vrlo veselom raspoloženju nadoknađujući propušteno obiteljsko vrijeme.