Savršeno nesavršen

8.

Adria
Ležim na krevetu dok mi Dora premazuje nokte kraljevsko plavim lakom i jedem čokoladu. Preokrenem se na trbuh i mašem nogama po zraku dok se njene oči podižu da budu u razini s mojima.

,,Daj samo na dvije minute budi mirna.", zamoli me dok fokusirano zuri u moj nokat elegantno povukavši tanak sloj laka po mom lijevom kažiprstu. Preokrenem očima i ubacim još jednu kockicu čokolade s nugatom u usta zaljubljena u okus koji mi odmah izmami osmijeh na lice., ,,I, kako je prošlo s Lucijanom?", upita usputno dok škilji prema mom prstu i zadovoljno klima glavom.

Nasmijem se, nagnem glavu malo u desno i promeškoljim se., ,,Pa...", započnem no onda neodlučno zastanem uzdahnuvši., ,,Drag je, rekla bih da je prošlo dobro, ali mislim da bih ga radije imala kao prijatelja nego išta više.", slegnem ramenima dok ona završava s mojom lijevom rukom.

Nasmije se i zatvori bočicu s lakom te ustane s kreveta. Prođe pored mene i sa stola dohvati prozirni, zaštitni lak. Promućka bočicu i baci se natrag na krevet pored mene., ,,Znala sam da ništa od toga čim si započela s 'drag je'. Tako se uvijek započinje kad imaš lošu vijest.", znalački podigne prst i klima glavom dok uzima jedno rebro čokolade.

Prasnem u smijeh i ispružim prste širom kako bi ih ona zaštitila prozirnim lakom. Njišem se u ritmu glazbe s Dorinog mobitela i neko vrijeme šutimo  dok ona završava posao u vezi s mojim noktima. Ispružim ruke ispred sebe i zadovoljno se nasmiješim. Promatram prekrasnu nijansu plave koja mi krasi duge nokte i podbočim glavu dlanom. Kad malo bolje promislim, nije li Dora također bila s nekim dečkom? Koji je, ako me moje mutno sjećanje ne vara, bio crnokos. Namršteno se zagledam u njeno lice i promatram njegove nježne crte koje prate vatreno crveni pramenovi. Odmiče glavu te pogledom pozorno motri i uspoređuje moje obje ruke. Slegne ramenima i nasloni se na laktove., ,,Taj pogled znači da te nešto zanima.", primijeti znalački se osmjehnuvši, "Da čujem!", veselo zaplješće rukama i zaintrigirano se zagleda u moje oči pretpostavivši kako ću tražiti savjet u vezi Lucijana.

,,Nisi li i ti tu večer vodila, iz moje perspektive, vrlo zabavan razgovor s crnokosim dečkom?", razvučem usne u podli osmijeh dok njeno lice oblijeva lagano rumenilo. Nekoliko puta zatrepće i nabaci bezbrižni osmijeh kako bi pokušala prikriti zatečenost pitanjem.

,,Jesam", oprezno započne i prebaci nogu preko noge slegnuvši ramenima., ,,I?", upita izvivši savršeno oblikovane obrve u znatiželjni luk.

Nacerim se i u šali nježno udarim njeno desno rame., ,,O, molim te. Kao da već ne znam kako to zavvršava kod tebe.", preokrenem očima nasmijavši se no ona odglumi šok razjapljujući usta poput kakvog soma i duboko uzdahnuvši. Većina njenih izlazaka završi s barem nekoliko minuta u mraku ako već ne i spavanjem u tuđem krevetu i vraćanju doma u naopako obuvenim štiklama. Unatoč nekim njenim sumnjivim izborima, dobra je prijateljica i mislim kako bolja osoba ne postoji na ovom svijetu. Pa, barem u ovom sićušnom dijelu svijeta koji mi je poznat.

,,Oprosti, molim te", tobože uvrijeđeno započne., ,,Ne zna ni tko je Ed Sheeran, nisam bila baš toliko pijana da na to zažmirim.", napravi bolnu grimasu očito "duboko povrijeđena" strančevim neznanjem o njenom najdražem glazbeniku.

Prasnem u smijeh ne vjerujući da je ozbiljno toliko luda. Male greške, ako ih se uopće može smatrati takvima, će joj biti izlika za otjerivanje svake ozbiljne veze barem za vrijeme faksa. Udarim se dlanom po čelu i provučem prste kroz gustu plavu kosu. Osjetim pomicanje na madracu i shvatim kako je sad i ona u ležećem položaju te djeluje kao da je spremna odrijemati. Sklopim oči i nastojim uživati u, valjda posljednjem, danu odmora prije nego na red dođe učenje za ponavljanje kolokvija iz pomorskog prava. U sebi tiho opsujem, zar je taj kolokvije uopće toliko bitan? U konačnici, pravo kao takvo mi nikada nije dobro leglo. Pretpostavljam da bi mi lakše išlo učenje tri strana jezika istovremeno nego pokušaj učenja ijednog slajda pomorskog prava na materinjem jeziku. S druge strane kreveta začujem Doru koja kao da možr čuti što mislim.

,,Što je s onim kolokvijem iz prava, prošla si?", njen glas zvuči vrckavo i veselo pa pretpostavim kako ga je ona položila sa stopostotnim rezultatom što joj ne bi bio prvi put.

Prezrivo puhnem i otklopim jedno oko kako bih ju pogledala., ,,Pala sam kao kruška.", požalim se uzdahnuvši, već vidim da sliježe ramenima i zausti da će nešto reći pa ju preduhitrim., ,,Da, treba mi tvoja pomoć i da, dođi sutra k meni i kao Boga te molim nauči me kako da naučim.", sklopim ruke kao u molitvi i ona se nasmije.

,,Naravno.", nasmijeno kimne i uperi prst u mene., "Ali trebat će nam energy punch, tako da nabavi sastojke."

Slegnem ramenima, to se činilo fer. Energy punch je naša vlastita mješavina koju ne bih preporučala za općenitu uporabu no nama se činilo kao dobra ideja. Smiješale bi otprilike litru red bulla s hrpom kiselih slatkiša i bombona dodavši u to malo šećera kako bi barem donekle izjednačile kiselost. Taj napitak počele smo koristiti kad smo shvatile da bez cjelonoćnog učenja vjerojatno nećemo puno toga izvući, a pošto kava kao takva, nijednoj od nas nije pružala dovoljan osjećaj budnosti, osmislile smo energy punch.

,,Stvarno ne razumijem kako frajer očekuje da naštrebam prokletih dvjesto slajdova za jedan kolegij!", ljutito puhnem., ,,Pa što im je kvragu?! Shvaćaju li da od toga ionako ništa neću zapamtiti?", beznadno uzvikujem potpuno bijesna zbog glupih pravila.

Ona skromno slegne ramenima i ugrize se za usnicu kako ne bi eksplodirala od smijeha., ,,Ja sam uspijela.", šapne.

,,O, molim te, začepi!", prasnem i ona se počne smijati mojoj nenadanoj provali bijesa, ne potraje dugo prije nego joj se i sama pridružim., ,,Molim te prestani me nasmijavati, želim biti ljuta.", nadureno prošapćem dok u sebi idalje umirem od smijeha.

Odmahne glavom i ustane s kreveta poravnavši odjeću., Onda,", započne značajno me pogledavši dok ustajem za njom i obuvam šlape., ,,Što imaš od hrane?", upita znatiželjno.

,,Naravno, zar sam trebala i pomisliti da ćeš pitati išta drugo?", preokrenem očima i mahnem joj da me prati do kuhinje.

Pjevušim neku melodiju dok otvaram hladnjak i lupkam se prstima po usni. Gledam u nekoliko gljiva, kutiju jaja, poluprazan tetrapak mlijeka, rajčice, salatu, maslac, piletinu u zamrzivaču, komadić đumbira i paštetu od tune. Otvorim desni ormarić odmah pored hladnjaka i ugledam nekoliko paketa noodl rezanaca s okusom govedine, čips, makarone i nekoliko vrsta začina. U zdjeli s voćem je preostalo samo nekoliko jabuka i dvije limete. Slegnem ramenima, padalo mi je napamet nekoliko recepata koje možemo provesti u djelo s ovim namirnicama. Nakon kratke prepirke završimo na začinjenim makaronima s kajganom jer, iako se priprema pretežno za doručak, sad bi ga dovršile nabrzinu i zasitile se na neko vrijeme. Mahnem joj rukom prema ormariću koji se nalazi lijevo od prozora i dok ona traži crni papar koji potom melje, ja otvaram pakiranje talijanskih makarona. Na plohu slažem mlijeko, jaja, sol, svježe mrvljeni crni papar i važem potrebnu količinu makarona.

Slušamo Eda Sheerana i pjevušimo dok pripremamo večeru potpuno zaboravivši na sve brige vezane uz faks i ostalo. Večeru za koju je potrebno maksimalno dvadeset minuta, razvukle smo na četrdeset i pet. Valjda je istina da vrijeme leti kad se zabavljaš.