Adria

Učenje je prošlo u redu i potpuno iscrpljena zaspala sam usred pokušaja odgovaranja na pitanje o pravima i obvezama članova posade. Probudila sam se dva sata kasnije sa skriptom pored glave i Dorom sklupčanom u dnu kreveta. Kad ustanovim da je već gotovo sedam navečer, nabrzinu ustanem i odšuljam se do kupaonice popraćena Dorinim snenim mumljanjem. Na lijevoj strani lica mi je ocrtan uvez skripte, punđa mi je totalni nered, a odjeća izgužvana na takvom nivou da me sram same sebe. Raspletem kosu i ponovno smotam donekle pristojnu frizuru prije nego se umijem i koliko-toliko poravnam odjeću na sebi. Dovoljno dobro, promrmljam u sebi šuljajući se do kuhinje. Uzimam novčanik sa stola i obuvam tenisice dok trpam preostalo rebro mliječne čokolade u usta. Vani se vidno približava noć, sunce tone na horizontu, a zrak je poprilično prohladan za ovo doba godine. Promet se prorijedio i ulice su preplavljene, većinom, tinejdžerima željnim zabave koji kreću u noćni život. Polako hodam prema obližnjoj trgovini, nosnice mi  ispunjava miris kebaba, soli i raznih parfema koji su se izmiješali u gužvi i na tren mi se zavrti u glavi. Potpuno smetena, ulazim u prodavaonicu i produžim u odjeljak sa smrznutim proizvodima pričekavši nekoliko trenutaka da se saberem te potom pronalazim pakiranje sladoleda od manga i  pistacije kao i kutiju zmrznutih lazanja koje će polumrtvoj Dori, kao njeno omiljeno jelo, biti dovoljno dobre. Dok sam se spremala napustiti stan osjećala sam se puno samouvjerenije oko kuhanja večere nego sada kad je zapravo došlo do toga da biram sastojke. Izmoždena od silnog učenja, jedva imam snage vući noge za sobom između polica dok tražim potrebne namirnice. Uzmem nekoliko crvenih jabuka ne mareći za cijenu ili kvalitetu i naguram ih u tanku plastičnu vrećicu umalo ju poderavši noktom. Opsujem ispod glasa i ljutito otpuhnem odlutali pramen kose dok se borim s vezanjem vrhova vrećice. Kad napokon uspijem i pobjedonosno dignem prokletu vrećicu u zrak pa krenem prema vagi iza sebe začujem glas od kojeg mi se sledi krv u žilama i ostanem stajati u mjestu ne mogavši se pomaknuti niti milimetar.

Ledeni žmarci mi prožmu tijelo, a puls se ubrza, osjetim kako mi se znoje dlanovi. Drhtavo udahnem dok mi srce pokušava iskočiti iz prsa, a mozak vrišti da bježim. Nije to strah potaknut traumom već ljubavlju, nije to glas hladan kao led već topao kao ljetni suton. Nisu to usne grube kao kamen već meke poput baršuna, nije to anđeo već vrag u njegovu kaputu.

,,Adria?", glas gladak poput stakla stiže moje misli prožet loše prikrivenom požudom i intrigom.

Stežem vrećicu drhtavim prstima koji su već potpuno pobijeljeli od uzaludnog stiska kojim tražim utjehu. Osjetim peckanje suza u očima dok prtljam po vagi praveći se zaposlena ne okrenuvši se ni na sekundu. Zalijepim barkod i uzmem vrećicu spriječivši poriv za povraćanjem dok se okrećem prema njemu. 

,,Nisi mi odgovorila na poruku.", Dean šapne počešavši se lijevom rukom iza uha. U desnoj ruci drži six pack piva, a iz džepa mu viri ključ od auta. Djeluje kao da se nedavno istuširao s kosom još mokrom na vrhovima, u sivoj, pamučnoj majici i širokoj trenerci., ,,Pomislit ću kako me izbjegavaš.", pokuša ispasti smiješan iskrivivši usnu u nekakav poluosmijeh koji je bio dozlaboga usiljen.

Namrštim se no on ne djeluje smeteno, i dalje me  zainteresirano promatra kao da sam mu upravo pred nosom ispala iz slikovnice., ,,Koji kurac više želiš od mene?", bravo, baš si pravi Winnie Pooh, Adria., ,,Ona te ostavila nakon što si ju pojebao triput pa bi sada mene natrag?", tugu je zamijenio bijes.

Hini zbunjenost složivši i takvu grimasu, ispruži lijevu ruku ispred sebe u znak predaje. Okrenem mu leđa i žustrim korakom krenem prema blagajni želeći pobjeći od njega što prije. Naravno da ondje zapnem iza djevojke koje je, vjerojatno, studentica kao i ja te živčane bakice koja se uporno natezala s prodavačicom oko cijene tunjevine koju je očigledno krivo pročitala pa odlučila kriviti djevojku na blagajni za pokušaj pljačke. O, Isuse Bože, pa je li moguće ovo? Neodobravajuće stenjem u sebi dok prebacujem težinu s jedne noge na drugu. Osjetim miris njegove kolonjske prije nego mi se opasno približi zbog čega mi se diže kosa na glavi.

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Aug 20 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Savršeno nesavršenWhere stories live. Discover now