Iznenada on

Part 17

"Mladi hrvatski reprezentativac po prvi put uhvaćen s djevojkom tijekom šetnje Madridom. Ovo je sigurno slomilo srca mnogih Hrvatica, budući da je ovaj mladić jako popularan među ženskim spolom.

Iako je dosada šutio o ljubavnom statusu, smatralo se da je slobodan. No, izgleda da u njegovom životu ipak postoji posebna osoba.

Par je uslikan tijekom ležerne šetnje, a kako možemo vidjeti, u pratnji im je bio  i kućni ljubimac.

Tko je mlada dama još je nepoznato, ali ne sumnjamo da će se i ta informacija ubrzo otkriti."

Čitam i ne vjerujem. Znači uz članak je objavljeno 10 slika iz doslovno svih uglova. Hvala Bogu još mi nitko ime nije otkrio. Ne želim tu pažnju. Zato i jesmo pazili ovih 2 i pol godine, nisu nas otkili evo dosad.

Ljuti me samo što je ova glupost sada na svakom portalu, doslovno iskočit ćemo na koji god portal uđem i naravno da će me netko prepoznat.

Predivan početak jutra, a ni kavu nisam popila.

"Daj ne sekiraj se. Naviknut ćeš s vremenom." kaže mazeći me po leđima. To me nekako uvijek smiri.

"A znam, ali ne želim bit pod nadzorom, a ako mi saznaju ime, znaš da ću biti."

"Pa šta i da saznaju? Ne brini. Nabavit ćemo ti veliku šiltericu."

"Lako se tebi šalit."

Život pod kačketom sam već iskusila. U Zagrebu tako i funkcioniramo. Nekako, Zagreb je opet Zagreb. Znaš gdje ima ljudi, gdje ne, kad ih ima, kad ne. Znali smo se par puta pokupit i kod njegovih u Novigrad. Ono, snalazit se.

I sama se čudim kako nas dosad nisu otkrili. Ovo je prvi put da su nas novinari uhvatili. Čak ni onda na svjetskom, nisu provalili da sam mu cura. Imala sam sreće eto.

Preko instagrama nisu ni mogli otkriti, s obzirom da je moj koji ionako ima manje od 200 pratitelja, zaključan, a Jole ne objavljuje ništa. U tih mojih mrvu pratitelja su ljudi koje znam, nema novinara, a i zajedničke slike koje sam stavljala mu ne otkrivaju lice.

Mislim da sam ovo malo pretjerano prihvatila, nije to ništa strašno, ali postoji doza straha.

"Ja mislim da je najbolje sada da se smiriš, a što te može više smirit od kuhanja?"

U tom grmu leži zec. Rekla sam ja davno da je s njim kao s djetetom.

"Šta ti se jede?"

"Ona tvoja piletina." Ispali kao iz topa.

"Znala sam, ne znam što i pitam."

"Pa nisi je odavno spremala. Mogla bi danas."

"A jel? A što ja dobijem zauzvrat?"

"Moju ljubav"

Koji romantičar, Bože moj. Izvuć će on to što mu treba, na ovaj ili onaj način.

"Gospodine slatkorječivi, dok ja spremim hranu, vaša je dužnost očistit nered koji je Azul napravio." sve se vraća, sve se plaća.

"A daj... ja prema tebi lijepo ti mene doslovno baciš u govna."

"Ups...mislim ne moram ja praviti ništa. Sigurno ni nisi gladan."

"Šuti tu. Odoh se usmrditi."

"Kako romantično."

Jedno je sigurno, kuhanje me opustilo. A i pun trbuh nije na odmet. Smirilo me baš.

Popodne je za razliku od jutra proteklo savršeno, hrana, film, maženje. Gdje ćeš bolje? Da je bar i večer takva.

Mobitel mi je u zadnje vrijeme uvijek smanjena tona, tako da se iznenadim kad zapazim slučajno da me Tea zove.

"Pa gdje si ti? Nismo se čule punih 2 dana."

"Jesi vidjela?"

"Što?"

"Članak o tebi."

"A to... ma jesam jutros. Malo se nasekirala al ništa specijalno. Nek pišu baš me briga. Ne znaju mi ime još."

"Luce, ima još jedan. Maloprije je izašao."

"Ček, šta?"

"Objavili su novi, s tvojim imenom, slikama, sve."

"Zezaš me?" ustanem u nevjerici s kauča i tražim laptop po dnevnom.

"Samo ukucaj svoje ime. Bit će ti sve jasno."

"Ja...onaj...ajde zovem te poslije."

U panici poklopim, dok drugom rukom već tipkam svoje ime u search na laptopu.

"EKSKLUZIVNO: Otkriveno tko je djevojka Joška Gvardiola."

Kliknem prvi naslov koji iskoči.

"Iako smo tek jutros objavili da je zauzet, identitet njegove odabranice se već otkrio. Riječ je o Luciji Kovačević, dvadesetogodišnjoj djevojci iz Zagreba. Po slikama možemo zaključiti da je ova mlada dama diplomirala, te da sada živi  s Gvardiolom u Madridu. Također, vidimo da je u jako dobrim odnosima s njegovim sestrama, a nije teško uočiti i da voli životinje."

Isuse, dobro mi nije. Ništa ovo ne bi bilo strašno, da nema mojih slika. Slike su s instagrama i doslovno prate svaku rečenicu koju su napisali. Netko je morao sve to poslati.

Uđem na mobitel i vidim da mi je instagram pod opsadom, preko 2000 tisuće zahtjeva u manje od sat vremena.

Netko me prodao, doslovno prodao. Znam kako to funckionira, pošalju informacije, dobiju novac. Jesu ljudi stvarno na to spali?

Mislim da od cijelog ovog šoka imam napad panike, što je najgore ovo se sve događa dok se Jole tušira. Poludit ću sama ovdje. Glava mi puca, osjećam da se tresem, mislim da mi nije dobro.

Pokušam ustati da odem po čašu vode, ali me takva bol presječe u stomaku da se samo uz krik bacim nazad na kauč.

"Šta se događa? Šta ti je?"

Joško panično upadne u dnevnu, a ja od bolova ne mogu prozborit ni riječi.

"Krvarim." samo to uspijem reć kada shvatim da mi je trenerka mokra od krvi i kako vidim crvenu mrlju obuzme me još veća panika.

"Isuse, Luce. Čekaj da odem po jaknu ti. Vodim te u bolnicu odmah."

On je možda pod još većim šokom. Zatekao me na onom kauču krvavu, skupljenu, u suzama. Izgubio se.

Ne znam što se događa, ni ne boli me više, ali sam prestravljena. Dok smo došli do bolnice, mislim da sam se potpuno pogubila.