htjela sam da joj dam svijet, da svom svojom snagom i cijelim svojim srcem- usrećujem samo nju, iskreno i predano.
danima i noćima razmišljala kako da obojim crno srce jedne žene. kako da privučem njenu pažnju, kako da ostvarim komunikaciju sa njom. i probala sam, i borila se, i pokušala da kažem što više, da emocije pretočim u riječi i zapišem ih ljubičastom bojom. ali nisam uspjela. ni trunku.ona, osoba koja očajnički traži ljubav, priželjkuje pažnju, osoba koja nije svjesna svoje ljepote, koja dopusti da ponekad crne misli i depresija ispune njenu glavu i udalje ju od ljudi, moju pažnju i moju ljubav, koju sam se trudila pružiti joj na mnoge načine- uopšte nije prihvatila. pustila je sve, samo na ignor. pustila je nepročitane poruke, prepune najiskrenijih emocija u svijetu instagrama.
i tako, ostadoh ja, zarobljena sa svojim mislima, brojnim neprospavanim noćima, ostadoh sa paničnim napadima i sa svojim demonima- potpuno sama. umorna od davanja sebe onoj čije srce za mene ne kuca i nikad neće kucati. onoj čije misli su negdje na drugom kraju svijeta, a moje ostale sve u jednom gradu- gradu koji nikad ne spava. gradu beogradu. u njenom beogradu.
ostadoh ja, slomljenih krila, često puta na podu, u suzama, do onog trenutka dok me sopstveno tijelo ne izda. ni za milion godina, nisam mislila da ću ovoliko da patim- a pogotovo ne za jednom ženom. za ženom koja će, vjerovatno, i biti ljubav mog života. za ženom koja je promijenila mene. u meni oživjela onaj dio mene za koji sam mislila da je odavno umro. a da se uopšte nije morala da potrudi.ostadoh ja, na hladnom betonu pored pruge, jedne hladne februarske noći- dok je i nebo plakalo sa mnom. sa stihovima senidine pjesme i najdublje u srce urezani ostadoše kada kaže "jer ko na zemlji mi, nemamo budućnosti." i nemamo. ona i ja ju nemamo. različitih pogleda na ovaj svijet, različitih interesa, različitih levela. i ono nažalost najbolnije- različitih godina.
ali u jedno sam sigurna, dijelimo ljubav prema životinjama, ljubav prema ljetu, zalasku sunca, ljubav prema biljkama, ljubav prema muzici. dijelimo ljubav prema ljubavi. obe čistog srca, obe iskrenih namjera, obe smedjih očiju. tako blizu- a stotinama godina daleko.
YOU ARE READING
tebi, aurora.
Short Storyriječi iz dubine moje duše posvećene jednoj ženi koja je moj život okrenula za 360 stepeni. posebnoj i mojim očima najljepšoj.