tebi, aurora.

ispod istih zvijezda

jutros je osvanula kiša, tmurno vrijeme, nebo je prekriveno oblacima. a moje raspoloženje nije ništa bolje, ali bilo kako bilo sjetih se da si ti od mene udaljena samo kilometar i par stotina metara. i danas je poslednji dan kako si u mom gradu, kako nisi udaljena onih četiristo osamdeset i pet kilometara.

pa sam se tako šetala centrom, glavnom ulicom, glavnim trgom, izgubljena u svojim mislima i stihovima pjesme koja me sjećala na tebe- tražeći te i dalje. isto kao i jučer. a danas je svaka visoka djevojka sa ofarbanom kosom neobično pridobila izgled tebe. a moje srce bi preskočilo otkucaj, uz pomisao : 'aurora. vidjela sam ju. ono je stvarno ona.' ali ni jedna ta djevojka nije bila ti.

baš kao što ni jedna djevojka ili osoba nije mogla da zamijeni tvoje mjesto u mom srcu, u mojim mislima, u mojoj duši.
prijatelji su postali umorni od mog pominjanja tebe, a ja sam se neumorno borila da pokušam da im tebe predstavim kroz svoje oči. da te vide i oni onako kako te ja vidim. ali vremenom, shvatila sam da to nije moguće. koliko god govorila dobre stvari, koliko god trošila riječi na to koliko si posebna i koliko mi značiš i koliko si moj život promijenila- oni su postali umorni. govorili su mi da je vrijeme da prestanem, jer mi nemamo budućnosti. i nemamo je, aurora, ti i ja ju nemamo. i koliko god da me boli ta činjenica, isto tako osjećam i dozu olakšanja. jer olakšanje dodje onog trenutka kad prihvatimo realnost. prihvatimo karte koje nam je život dodijelio, iako su daleko od onih o kojima smo mi maštali. za koje smo očajnički molili.

prihvatila sam. i shvatila da ću te možda ostati željna u ovom životu i da ti i ja nikad nećemo biti mi- ali bit ću sretna jer si ti meni 'srećna'. onako kako ti uvijek i kažem, "samo da si mi srećna, a svega ostalog će da bude". i dok dišeš punim plućima- disat ću i ja. i biti nebu zahvalna. na prilici da te, na ovaj neki čudan daleki način, imam. da te imam, kao pisac, za svoju najveću inspiraciju. za onu o kojoj su napisane sve riječi mojih tekstova.

a želim ti da znaš- vrlo brzo od onog trenutka kako smo se upoznale, tvoje ime postalo je dio mojih molitvi, tvoj zagrljaj iznenada najdraže mjesto moje duše. a tvoja sreća, izvor moje sreće.

kažu da je ljubav jedina stvar na svijetu za koju ne treba da se traži razlog. potpuno se slažem. i tu sam, i dalje, nižući riječ za riječi, da ti upravo kroz ovu vrstu umjetnosti iskažem svoju ljubav. da znaš, da tamo negdje, ispod istih zvijezda postoji osoba čije srce si osvojila onog julskog dana na hrvatskom primorju, a da uopšte nisi pokušala.