Čekala je ispred kraljevih odaja zajedno sa trideset ostalih djevojaka. Sobu je ispunjala nervoza i zagušljiva toplina. Jocelyn je bila toliko nervozna da je počela gristi nokte. Djevojke su ulazile i izlazile jedna po jedna. Svaka je izašla drugačijeg izraza lica. Jedna se smijala , druga je plakala, treća pokušavala doći do zraka...Jocelyn je užasno živciralo to što još nije došla na red. Počela je misliti da ono prije nije bila dobra ideja.' Znam', rekla je sebi u bradu. Jednostavno će ga zamoliti da joj spasi sestru. Pa što joj se loše može dogoditi ?
Javadd je sjedio na svom kožnom naslonjaču kao i inače. Promatrao je svaku od djevojaka. Nije mogao reći da nisu bile prekrasne. Sve te zlatne kose i vitka tijela... ali on je mislio samo na jednu. Jedva je čekao da se sve djevojke izredaju pa da ona uđe. Pripremio je posebnu kaznu za nju zbog onog događaja maloprije. A najviše od svega ju je želio vidjeti. Znao je, prokleto je znao da mu nedostaje njezin glas, njezin miris , njene usne na njegovima, ali nije si to želio priznati. Nije smio izgubiti ponos zbog jedne obične djevojke. Ali duboko u srcu znao je da je ona sve, samo ne obična.
Jocelyn je nervozno cupkala desnom cipelicom po savršeno očisćenom podu. Sada se već cijela oznojila i haljina joj se priljubila uz tijelo, dok joj se kosa lijepila za lice. Zadnja djevojka bila je unutra i uskoro je ona trebala na redu. Stajala je tako nekoliko trenutaka, kad je čula škripanje vrata. Jedna , od mnogih plavokosih djevojaka izišla je , sa beizražajnim izrazom lica. Kad ju je Jocelyn vidjela, počeo ju je hvatati strah. Oprezno je zakoračila u kraljeve odaje. Kad je ušla, vjetar je zbog otvorenog prozora u sobi naglo zatvorio vrata. Hvatala ju je jeza. Kraljevića nije bilo nigdje, njegov naslonjač bio je prazan.
Jocelyn je i dalje koračala sobom , kad ju odjednom netko snažno uhvati za zapešća. Nježno ju nasloni na svilenu posteljinu kreveta, pritom joj ljubeći uho. Jocelyn je znala tko je to, pa nije nista govorila , samo je uživala u tom trenutku. Tada , neočekivano poljubci prestanu i Jocelyn se nađe svezana za krevet. Pokušala je vrisnuti, ali Javadd joj svojom rukom začepi usta. "Šššš, malena"Javadd joj šapne na uho, dok joj je jednom rukom nježno prelazio preko haljine i dizao je prema gore. Jocelyn ovo više nije bilo smiješno. Željela ga je, ali ne ovako.
Suze su se slijevale niz njezine rumene obraze. Javadd uzme komad tkanine i stavi joj ga u usta. Tada se svom težinom nasloni na nju. " što je malena,mislila si da ću ja tek tako prijeći preko onoga što si mi učinila, jeli!!!? Javadd je počeo glasno vikati, a Jovelyn se stresla od straha. "Mislila si da cu pasti na tvoju igru, balavice jedna ?!?! Javadd tada potpuno izgubi kontrolu te je počne ljubiti po vratu i svugdje po tijelu. Jocelyn nije bilo pomoći. Čudovište koje je čučalo duboko u njemu, ponovno sa probudilo.
Te noći, čuo se samo lavež pasa kraljevske straže. Svi su mirno spavali, sretni jer je današnji dan dobro završio. Nisu bili opterećeni time što će se sutra dogoditi. Spavali su mirno i spokojno, sanjajući slatke snove. U jednoj sobi u velikom dvorcu , jedna djevojka ležala je u velikom krevetu, misleći o svemu što joj se događa. Suze su presušile jer je plakala cijelu noć. Nikad nije razumjela zašto su muškarci takve svinje i siluju nevine djevojke i žene. Sada je to sama osjetila na svojoj koži , i to ne više ni manje, nego od čovjeka koji joj se sviđao, a možda ga je čak i u dubini duše i voljela.
Pozdraav ljudii!!!. Jesam brza?? To je sve zbog vas i savršenih komentara. Hvala vam mnogo , sve vas voliiim!!!. Današnja posveta ide tatinaprinceza kraljica, super osoba,.pise komentare od kojih ćete plakat, a priće su joj još bolje. Obavezno ih pročitajte. Zanemarite greske. I love you♡♡♡♡♡
YOU ARE READING
Little princess (z.m.)
FanfictionTama . Sve što je cijeli život okruživalo prekrasnog kraljevića.Ljubavi nije imao,voljeti nije znao,dušu je izgubio. Sve dobro u njemu nestalo je.Bio je...Princ Tame.Sve je na njemu bilo skladno i prekrasno, ali hladno i mračno: crna kosa , maslina...