Little princess (z.m.)

Četrnaesto poglavlje

Pogled kroz resetke prozora davao je Jocelyn osjecaj uzbudenja i nemira. Nesto ce se dogoditi. Zeludac joj je plakao za necime, ali dusa joj je jos vise patila. Nedostajao joj je on. Tako joj je prokleto nedostajao da bi sad najrade sve zaboravila sve samo da ga moze jos jedanput vidjeti,pomirisati. Vidjeti i cuti njegov osmijeh i njegov pogled pun zudnje kada bi ju gledao. Ronila je suze. Javadd i Jocelyn vise ne postoje. Sada postoji samo ona i maleno cudo , najljepsa stvar koju joj je Javadd podario. Njezno je masirala trbuh sapcuci mu:" tvoj tata je bio predivan covjek, steta sto to sam nije shvacao, inace se nista od ovoga ne bi dogodilo. Ali dijete moje, ja cu te cuvati i voljeti. Mozda si mi jedina uspomena na svog oca i nikada ga neces upoznati, ali ja cu te uciti. Uciti cu te o njemu, o izrazu njegova lica kad se mrstio, o njegovom pogledu punom bijesa, ali i o njegovim ocima punim topline i njeznosti kada bi me pogledao..."Jocelyn je zamisljala buducnost kako njegove duge, misicave ruke miluju njezin lagano zaobljeni trbuh , sapucuci njihovom nerodenom djetetu uspavanku. Sa tim mislima utonula je u san.

"O sranje.." Brod je naglo udario u jednu od manjih litica. Cini se da je kormilar predvidio liticu i sad su u velikim problema." Dizitee jedra!!" Viknuo je Javadd clanovima posade. Pripremili su se za ovakve slucajeve. Javadd se nije bojao potonuca, vec toga da su blizu i da mora brzo djelovati inace ce se naci na meti promatraca s dvorca i onda ce Michael vjerojatno posumnjati. Brzim korakom uspeo se uza brod i vezao uze , jedno s lijeve strane jedra a kraj je povukao dolje. "Kad kazem sad vuci". Svi su se pripremili. Kad je dosao novi nalet vjetra, Javadd je glasno viknuo:"Vuciii!!!" I svi su zajednickim snagama potezali konopac. Uspjeli su postaviti kontrolu nad jedrima i ponovno su mogli bezazleno ploviti. "Dobar posao , momci." Viknuo im je Javadd dok je brisao znoj s cela. Sad se mogao vratiti pregledavanju nacrta Michaelova dvorca. Noc se blizi kraju , a vremena je sve manje.

"Moj gospodaru, dolje na obali se dogada nesto sumnjivo"Porucnik Crampton dojavio je svom gospodaru Michaelu." Sto je Cramptone?" Neki brod se usidrio u blizini obale, ali nema nikoga na vidiku. Zar nije i vama to malo cudno, gospodine?" Michalela je vec boljela glava od svega sto se izdogadalo pa je samo odmahnuo glavom:" ma pusti to Cramptone, vjerojatno su to neki trgovci u prolazu , pa ce sutra ujutro otici. "Kako vi kazete, gospodine, ali da veceras ipak poljacamo zastitu na zidinama za svaki slucaj?
"U redu Cramptone, a sad me ostavi na miru." Porucnik se poklonio i izasao polako za sobom zatvarajuci velika hrastova vrata, vec pomalo potamnjela od starosti. Danasnji dan g aje iscrpio. Onoj djevojci je otkrio previse , nije smio. Pogrijesio je i sada ce morati snositi posljedice. Potrebna je hitna promjena plana.

Desetak muskaraca suljalo se oko zidina dvorca, na celu sa Javaddom i Christianom , dok je ostatak flote ostao na brodu , skrivajuci se on pratecih neprijateljskih pokreta sa zidina dvorca kako ne bi privukli neku nezeljenu pozornost na sebe i time se prerano doveli u opasnost. Poslijepodne, dok je pregledavao nacrt dvorca, Javaddu je pala na pamet jedna izvediva ideja dosada. Na nacrtu je naslikan tajni ulaz ciji hodnik vodi do glavne primace sobe. Odatle bi sd mogao isuljati do Jocelynine kule jer su se obe prostorije nalazile u istocnom krilu dvorca, osim sto je Jocelynina bila na katu, pa bi morao prezivjeti penjanje, ali to mu je sad bio najmanji problem. Kako ce odvuci vojnike dok se uvuce unutra?? Sinula mu je na pamet jedna ideja, ideja koja zahtijeva strucnost njegovih vojnika dok se on neometano uvuce u dvorac. Objasnio je svoj plan Christianu, a on ga je ohrabrio rekavski mu kako bi moglo upaliti. Strazari na zidinama odjednom su zaculi ogromnu buku sa usidrenog broda, pa su se svi okrenuli prema mjedtu buke i pogledali prema dolje. Vidjeli su desetak pijanih gusara sto ih nine posebno zanimalo pa su se odmah vratili na posao, ali i taj maleni propust bio je dovoljan da se Javadd provuce kroz tajna vrat. Penjao se kroz uski mracni kanal, a sve je smrdilo na vlagu i ustajalu plijesan. Onu crvenu maramu koja mu je prije drzala kosu sad je stavio na usta kako ne bi puno kasljao. Nakon pet minuta, dosao je do malenih drvenih vrata. Polako je osluskivao da nema nikoga u prostoriji i onda je izasao. Prostorija je ocekivano, bila prazna. Polako se isuljao, penjajuci se po sirokim stubama do istocne kule. Jos samo malo i blizu je. Blizu je svoje ljubavi. Nakon nekoliko trenutaka, dosao je do velikih drvenih vrata. Tiho ju je pozvao:"Jocelyn! Jocelyn, jesi tu?!?" Zacuo se prestraseni glas iz tmine kule:"Javadd ?!? Javadd jesi li to ti?" Jocelyn je portcala do resetki na prozoru . "O moj Boze ,malena , jesi li dobro? Pipao joj je lice kroz resetke ne bi ki pronasao neku ogrebotinu." Dobro sam,kako si usao?"
"To sad nije bitno, moramo te izvuci odavde?" Jocelyn se tada prisjeti prijevare"I sto onda? Zivjet cu u istoj kuci s tvojom ljubavnicom ?" Ljutito odmakne ruke od njega." Ali Jocelyn, ona mi nije...

"O vidi , vidi , tko nam je dosao spasiti svoju ljubjenu djevu. Straza uhvatite ga !"

Evo ljudi nisan mogla prije napisat nastavak. Znate sto vam je ciniti. Molim vas da procitate uvod u moju novu pricu his slave. Unaprijed hvala♥♥♥