Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)

3. poglavlje

Zadnjih pola sata sam se šetala po svome stanu i nisam bila bliže odgovoru. Morgan mi nije odgovorila na poruku, ali sam je shvaćala. Imala je svojih problema, trebala se je oporaviti nakon izlaska iz bolnice i ne bi bilo u redu da se brine zbog moje drame. Drame koju moram sama riješiti.

Svako malo bih pogledala prema vratima, željna otići Nathanu i sve mu ispričati, ali nešto bi me uvijek spriječilo. Sigurna sam da već zna da su Liam i onaj odvjetnik otišli, ali mi nije još došao. Nisam bila sigurna što da mislim o tome. Možda me samo pušta na miru. Ili možda ima kćer o kojoj se mora brinuti, izjavio je glasić u mojoj glavi. Pobogu, počinjem se gubiti!

Nathan je također imao svoj život. Nisam očekivala da će skočiti na svaki moj poziv ili poruku, ali tako sam ga željela sada zagrliti. Obično ga nisam grlila jer sam uvijek mislila da bih prekoračila neku nevidljivu granicu među nama, ali sada mi je definitivno bio potreban zagrljaj. Još uvijek nisam znala što da radim. Mislima sam se stalno vraćala na razgovor sa odvjetnikom. Liam mi je poslao poruku prije pet minuta kako bi mi rekao da je oporuka koju je Arthur Dornan sastavio legitimna i da sam ustvari ja jedina nasljednica svega što je imao. Problem je to što ne znam što bih sada trebala napraviti. Bila sam izgubljena i nisam bila bliže odgovoru.

Kada mi je Arthur ušao ponovno u život kada sam imala petnaest godina, puno puta mi je pokušao pomoći, ali ja to nisam željela. Zakasnio je i nisam željela da se sada ponaša kao da odjednom postojim. Sama sam se odgajala, sama sam učila i sama sam našla posao. Posao u koji se i on kasnije umiješao jer sam zbog njega imala veću plaću. Dobro, zbog toga sam mu bila zahvalna jer sam mogla živjeti od svoje plaće i plaćati račune. Stan u kojemu sam živjela nije bio jeftin iako sam živjela sa još tri cure. Proživljavala sam pravu noćnu moru sa njih tri jer sam željela privatnost i zahvaljujući tome što sam imala veću plaću, uspjela sam uštedjeti i preseliti se u svoj stan. Mogla sam učiti i raditi što god sam htjela. Napokon sam imala svoju slobodu.

A sada bih se trebala vratiti na Zapad i voditi ljude. Ja! Nemam pojma ništa o tome niti o poslu kojem se oni bave. Na Zapadu se proizvodi pivo Guiness i većina ljudi radi u Guinessovom skladištu, a sada je i taj posao postao moje nasljeđe. Znam da bih mogla naučiti sve o poslu kao što sam ovdje naučila, ali nisam se željela vratiti. Nisam željela ostaviti Nathana i druge prijatelje koje sam pronašla ovdje. Imala sam dobar život posljednjih nekoliko mjeseci i bila sam sretna. Zašto da tu sreću sada uništim odlaskom na Zapad?

Frustrirano sam izdahnula te sam rukama prešla preko svoga lica. Moram prestati razmišljati. Moram izbaciti svaku misao iz glave. Glava me počinje boljeti zbog silnih pitanja na koje nisam imala odgovor. Odlučila sam se istuširati i otići do Nathana i Elle kako bismo nastavili naše druženje od danas. Njih dvoje mi uvijek znaju popraviti raspoloženje.

Zastala sam u pola koraka kada sam začula zvono na vratima. Odmah sam znala da nije Nathan jer on nikada ne zvoni, on uvijek kuca. Otvorila sam svoja vrata i iznenadila se kada sam ugledala Morgan. Blago mi se smiješila dok sam ja zabezeknuto gledala u nju.

„Tu sam", rekla je nježno. Par puta sam zatreptala jer sam mislila kako će nestati, ali je bila tu. Bacila sam joj se u naručje pa sam je zagrlila. Morgan se nasmijala i uzvratila mi zagrljaj.

„Ti si stvarno tu", rekla sam kada sam se odmaknula od nje da je pogledam. Pustila sam je u stan pa je odložila svoje stvari i sjela na kauč.

„Rekla si da si u nevolji i odmah sam došla."

„Nisam mislila da ćeš doći. Ipak si tek nedavno izašla iz bolnice."

„Ja sam dobro, a ti me trebaš. U kakvoj si nevolji?" Promatrala sam je nekoliko trenutaka u tišini. Izgledala je stvarno dobro. Modrice sa lica su potpuno nestale i zelene oči su joj ponovno sjale. Poznavala sam Morgan i znala sam da nije mogla biti dugo mirna jer nije osoba koja bi se samo izležavala. Proživjela je toliko toga, ali i dalje je nevjerojatno snažna. Želim biti ona kada odrastem.