Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)

14. poglavlje

Slijedeće jutro smo Ella i ja izašle u šetnju dok je Nathan otišao na farmu obaviti posao sa Maxom. Nakratko smo zastale u parku gdje se Ella igrala sa svojim vršnjacima. Neke mame su me promatrale i očito pričale o meni jer nisu bile tako diskretne. Ako su se uopće trudile biti diskretne. Namjerno sam ih pogledala i uputila im jedan svoj blistavi osmijeh kako bi im dala do znanja da mi njihovi komentari ne znače ništa.

„Došao je", rekla je Ella kada mi je prišla. Pogledom sam švrljala po igralištu kao da bih tu mogla ugledati nekog perverznjaka i bila sam spremna na borbu. Ali u blizini nije bilo nikoga, samo djeca koja su vrištala okolo i mame tračerice.

„Tko je došao, princezo?", upitala sam je. Jedan pramen joj je izletio iz pletenice pa sam ga zataknula za njezino uho.

„Declan. Upravo je sada došao."

„Pa to je u redu. Ovaj park je otvoren za svu djecu."

„Ma znam. On mi malo smeta."

„Nemoj biti takva", rekla sam joj i čučnula pred nju. Nježno sam je pomilovala po obrazu. „Možda Declanu stvarno treba jedan pravi prijatelj i došao je k tebi. Znaš li zašto?"

„Ne. Zašto?"

„Zato što si ti jedva divna djevojčica i Declan bi bio jako sretan kada bi mu ti bila prijateljica. Svatko zaslužuje drugu šansu."

„Da, znam. Imaš pravo. Ne želim se stalno ljutiti na njega."

„Onda zakopajte ratnu sjekiru."

„Ali mi ni nismo imali nikakve sjekire", rekla je zbunjeno. Tiho sam se nasmijala i poljubila je u obraz.

„To je samo izraz. Hajde, idi se igrati."

„Poslije idemo na farmu?"

„Naravno." Nasmiješila mi se te je otrčala do djece. Declan joj je odmah prišao i njih dvoje su u dvije sekunde počeli čavrljati i smijati se kao da su oduvijek bili prijatelji. Ponosno sam se nasmiješila te sam sjela na jednu klupu. Podignula sam pogled i upitno pogledala u mame koje su zurile u mene. Imam li ja nešto na licu kada me one stalno promatraju? Ignorirala sam ih te sam izvadila mobitel i poslikala Ellu i njezinog novog prijatelja te sam tu fotografiju poslala Nathanu.

„Nevjerojatno je kako se ponaša kao da je mama toj maloj." Čula sam prvi komentar. Tek kada sam podigla pogled shvatila sam da stoje bliže meni. Očito žele da čujem što imaju reći.

„Vjeruj mi kada ti kažem, potpuno je besramna", rekla je druga. Ljutnja se budila u meni, ali sam se trudila kako bih je ublažila. Ne želim pretući ove mame pred njihovom djecom. A i nisu vrijedne toga da završim u zatvoru zbog njih.

„Mislim da Nathan može puno bolje." Javila se treća mama. Zakolutala sam očima dok sam zurila u Ellu.

„Kako to misliš?", upitala je prva mama.

„Pa zar nisi čula? Njih dvoje su sada u vezi. Ona nema svoju obitelj pa se uvukla u obitelj Rourke i Nathanu u krevet."

„Stvarno nema srama. I još će iskvariti tu malu nevinu osobu." Stisnula sam šake, kako bih spriječila samu sebe da se ne ustanem i odalamim sve osobe koje su sudjelovale u tom razgovoru. Opusti se, Julia, stvarno nisu vrijedne tvoga vremena. Njihov posao je očito da stalno seru po drugima. Ovdje sam uvijek dolazila sa Ellom i svaki puta bi tračale neku drugu osobu, a ustvari su one najveće zmije koje postoje na Jugu. Jedna je rastavljena, drugu muž vara, a treća je zatrudnjela sa tko zna kime i podvalila je to dijete svome sadašnjem mužu. On jadan očito još uvijek nema pojma ništa o tome jer su još uvijek u braku. Priče još uvijek nisu došle do njega. Jadnik!