Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)

9. poglavlje

Završila sam sastanak sa dobavljačima, sretna jer nam je posao napokon krenuo. Proizvodnja piva je krenula i prvi sanduci su krenuli svojim novim vlasnicima. Neki dobavljači su došli na sastanak na Zapad, dok je većina sudjelovala u sastanku preko video poziva jer nisu bili dovoljno hrabri da dođu ovdje. Još uvijek misle kako ovdje vladaju neredi iako sam im objasnila da to nije tako. Ali taj strah ih nije spriječio da naručuju naše proizvode i tako smo se napokon maknuli sa mrtve točke. Zapad je napokon počeo cvjetati. Trebat će još nešto više od dva mjeseca da pokrijemo sve gubitke, ali na dobrom smo putu i to je najvažnije.

Nasmiješila sam se svojoj tajnici i pružila joj ugovore naših klijenata. U dnu hodnika sam začula maleni, uzbuđeni glas koji nisam čula dugo i srce mi je počelo snažno udarati. Ella je trčala prema meni dok je Nathan lagano koračao iza nje. Spustila sam se na koljena kada mi je Ella uletjela u naručje. Prošlo je samo nekoliko dana otkako sam je zadnji puta vidjela, a to je za nas dvije bilo i previše. Dok sam živjela na Jugu, provodile smo svaki trenutak zajedno. Ona je bila moja prijateljica iako je imala pet godina. Obožavala sam tu malu zraku sunca i strašno mi je nedostajala.

„Oh, Ella, dušo. Tako si mi nedostajala", rekla sam dok su me suze pekle u očima. Netko tko nas ne pozna, rekao bi da sam luda što plačem zbog nečeg tako običnoga, ali naš odnos nije bio niti malo običan. Naš odnos je meni bio sve i zbog Elle sam shvatila da želim biti majka iako to nisam bila u mogućnosti.

„I ti si meni nedostajala. Mislila sam da si me zaboravila."

„Nikada. Ti si moje sunce", rekla sam joj i nježno je poljubila u kosu. Nathan je napokon stigao do nas pa sam se uspravila. Htio me je poljubiti, ali sam naglo okrenula glavu i njegove usne su se smjestile na moj obraz. Namrštio se.

„Oprosti", rekla sam bezglasno i pokazala na Ellu koja je bila nesvjesna napetosti među nama. Ella još uvijek nije znala da smo Nathan i ja zajedno i ja sam joj to željela reći. Nisam željela da ovako sazna. Još uvijek ne znam kako će ona reagirati zbog toga. Nathan je zakolutao očima, ali sam mu u kutu usana vidjela maleni osmijeh.

„Što želiš raditi?", upitala sam Ellu. Ona je uzbuđeno gledala okolo. Sve ovo joj je bilo novo, baš kao i meni. Još uvijek mi se malo teško naviknuti da sam ustvari ponovno na Zapadu.

„Želim raditi sve. Želim vidjeti sve. Osjećam se kao Alisa u zemlji čudesa." Nasmijala sam se te sam je zvučno poljubila u obraz.

„U redu, Alisa. Idemo se onda prošetati." Uhvatila sam je za ruku pa smo svi zajedno krenuli van iz tvornice. Zrak je bio svjež pa je Nathan natjerao Ellu da obuče jaknu. Šetali smo po gradu koji je izgledao puno bolje otkako sam došla. Zgrade su se obnavljale, sve je bilo puno šetača i djece po parkovima. Ljudi su napokon bili slobodni raditi što ih je volja. U Brianovo vrijeme gotovo da su imali policijski sat i nisu smjeli niti prošetati ulicom. Oni koji su imali posao, nakon završetka su morali odmah ići kući. Sve mi se više čini da je Brian bio alergičan na ljude i mislio je samo na svoje dupe.

Sjeli smo u jedan restoran kako bismo nešto pojeli. Bila sam užasno gladna jer sam propustila doručak. Žurila sam na sastanak sa dobavljačima koji je prošao bolje nego očekivano. Iskreno sam se plašila da neće dobro završiti, ali sam se uvjerila u suprotno. Svi su cijenili Arthura i bilo im je drago što se proizvodnja piva i dalje nastavila.

„Dobar dan. Ja sam vaša konobarica Rachel. Čime vas mogu ponuditi?" Prišla nam je neobično vesela konobarica kojoj sam se iskreno nasmiješila. Ona je raširila svoje oči kada je shvatila da ja sjedim za ovim stolom pa se osmijeh na kratko istopio.

„Oh, gospođice Murphy, nisam vas primijetila. Tako mi je iskreno žao. Želite li sjesti za vas obiteljski stol?"

„Obiteljski stol?", upitala sam je zbunjeno. Ona je kimnula glavom i rukom pokazala na stol u kutu restorana koji je izgledao kao da je odsječen od svijeta. Bio je zaklonjen staklom tako da nitko nije mogao čuti što se unutra događa.