Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)

17. poglavlje

NATHAN 

Dva dana poslije Julijine turneje po kiši, nije mi se javljala na mobitel. Što me čudi jer ga je uvijek imala uz sebe baš kao i poslovni. A to je me počelo i brinuti. Još jednom sam je pokušao dobiti, ali odmah me je prebacilo na govornu poštu. Jučer nisam bio kod nje jer nisam mogao stići. Završavao sam poslove koji su mi ostali jer sam odlučio uzeti kratki godišnji odmor kako bih ga proveo sa svojim curama. Ella i ja ćemo doći na Zapad gdje sam obožavao boraviti samo zbog svoje djevojke. Čak niti ljudi nisu toliko loši i ne smeta im što im se jedan lik sa Juga mota po gradu. Nakon onog napada, sve se napokon vratilo u normalu.

Pokušao sam još jednom nazvati Juliju, ali se i dalje nije javljala. Frustrirano sam otpuhnuo kada mi je mobitel zazvonio u ruci. Odmah sam se javio čim sam ugledao Bnenedictovo ime.

„Benedict, je li sve u redu? Gdje je Julia?"

„Upravo te zovem u vezi nje. Bolesna je. Danas nije došla na posao jer se nije mogla izvući iz kreveta. Moja žena je trenutačno s njome i pomaže joj."

„Hvala ti što si mi javio. Odmah dolazim." Poklopio sam i spremio mobitel u džep. Na brzinu sam se istuširao i došao do dnevnog boravka gdje su Emily i Ella gledale Snježno kraljevstvo po stoti puta. Svakom roditelju je taj crtić dosadio, kao i meni priznajem, ali kada vidim svoju djevojčicu kako se smije i pjeva svaku pjesmu iz crtića, onda bih pretrpio još sto gledanja tog crtića. Emily me je pogledala pa sam joj glavom pokazao da me slijedi.

„Hej, moram do Zapada. Julia nije dobro i želim se pobrinuti za nju."

„Oh, Bože. Je li sve u redu s njome?"

„Čini mi se da im prehladu, ali želim biti ondje s njome."

„Naravno da želiš. Ne brini se. Ja ću se pobrinuti za Ellu i ostani preko noći ako to želiš."

„Hvala ti puno, Emily." Nježno sam je poljubio u čelo te sam otišao do svoje djevojčice kako bih je pozdravio. Kratko se rastužila što je ne vodim sa sobom, ali ako Julia ima gripu, nisam želio da se i ona zarazi. Obećao sam je dovesti za vikend kada napokon počinje moj godišnji odmor. Ella će imati pauzu u školi jer je dan grada i Liam pravi veliko slavlje na gradskom trgu. Izljubio sam svoju kćer, koja je bila cijeli moj svijet te sam izašao van. Ušao sam u krntiju od svoga auta te sam napokon krenuo prema granici. U putu sam se javio Liamu da ću možda izbivati sa posla sutra i on me je razumio. Znao je da želim i da moram biti uz Juliju pa makar to bila i samo kratka prehladna. Ali sudeći po tome što mi se ne javlja, čini se da je možda nešto ozbiljnije. A ja sam želio biti uz nju.

Nikada se nisam osjećao ovako kako se osjećam s njome. Nikada nisam bio zaljubljen, a sada definitivno jesam. Mislim da sam se zaljubio u Juliju prvi puta kada sam je čuo kako svira u svome stanu. Čuo sam tu zanosnu melodiju kako putuje hodnikom i stajao sam pred njezinim vratima kao opčinjen i samo je slušao. A onda sam ušao. Netko bi rekao da sam lud, ali ja bih im rekao da posjećujem svoju prijateljicu. Ali tada je već bila nešto više. Tada je polako postajala moj svijet. Kada sam je ugledao kako svira onako izgubljeno i zanosno, znao sam da sam i sam izgubljen i znao sam da je želim u svome životu do kraja moga života. Julia mi je obuzela misli, dušu i najvažnije, moje tijelo. Bila mi je sve i ja sam je iskreno volio. Nikada nikoga nisam volio kao što volim nju.

Diana i ja smo bili djeca i samo smo se zabavljali, ali iz te naše male zabave se izrodilo nešto meni jako posebno. Moja prekrasna kćer za koju bih svoj život dao. Diana je ubrzo nakon poroda otišla tko zna kamo i ostavila mene sa malim djetetom. Ali nikada nisam bio sam, uvijek sam imao podršku bliskih ljudi koji su uvijek bili uz mene i Ellu. Tijekom godina sam pokušao ići na spojeve, ali jednostavno mi nije išlo. Ili sam bio previše zaposlen ili nisam bio zainteresiran. Mame su mi se posvuda nabacivale kao i ostale žene, ali znao sam da nisam želio samo usputnu ševu ili vezu. Želio sam nekoga uz sebe zauvijek. Morao sam misliti na svoju kćer i na to kako će moja veza utjecati na nju.