Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)

16. poglavlje

Gazila sam po mokroj travi dok me je kiša lagano zalijevala. Zaboravila sam ponijeti kišobran jer nisam očekivala da će kiša pasti, ali ovo je ipak bila Irska i vrijeme je bilo prevrtljivo. Na trenutak sam zastala i duboko sam udahnula kada sam napokon ugledala ono što sam tražila. Pratila sam Benedictove upute i one su me dovele ravno do groba moga oca. U početku se nisam usuđivala doći ovdje jer sam se još uvijek uvjeravala da ga mrzim, a sada kada sam napokon upoznala svoga oca, bojala sam se doći i vidjeti gdje je pokopan. Bojala sam se onoga što ću zateći jednom kada dođem na njegov grob.

Moj otac je bio hladnokrvno ubijen od ruke svog vlastitog sina i Brian ga je samo ostavio da leži ondje na hladnoj zemlji dok je išao u svoj suludi pohod. Ali srećom, tu su se našli Killian i Liam koji su ga zaustavili i sada je Brian u paklu gdje i zaslužuje biti.

A moj otac je izgubio svoj život jer je štitio ljude koje voli. Štitio je i mene iako sam ja uvijek odbijala njega i njegovu blizinu. Bojala sam se da je pokopan negdje sa ostalim ljudima koji su bili protiv njega, ali Benedict i ja smo dugo razgovarali i rekao mi je da su ga pokopali ljudi koji ga vole. Dobio je pravu sahranu, onakvu kakvu dobije čovjek koji se borio za svoj narod i koji je volio svoj narod. Bila sam neizmjerno sretna što je imao svoj grob iako me je to rastuživalo. Nikada ne bih mogla zamisliti da ću ga ovdje posjećivati. On to nije zaslužio. Zaslužio je biti sa ljudima koji ga vole, onako nasmijan kakvog ga ja pamtim. Zaslužio je i da ga njegova tvrdoglava kćer napokon posluša i kaže mu koliko ga samo voli.

Pomaknula sam se još nekoliko koraka prema njegovome grobu i samo sam se strovalila na klupu koja je bila u blizini. Zagledala sam se u hladan kamen s njegovom slikom i imenom. Na slici je bio nasmiješen i sigurna sam da je Benedict izabrao tu sliku. Kada malo bolje razmislim, na svim slikama koje sam do sada vidjela, on je bio nasmiješen.

Erin mi je dopustila da malo pronjuškam po kući dok su ona i Nathan sastavljali koljevku. Našla sam njegove privatne stvari u jednoj praznoj sobi i nakon nekog vremena sam shvatila da je ta soba trebala biti moja. On je pripremio sobu za mene još godinama prije i po Benedictovim riječima, održavao ju je svakoga dana jer se nadao da laž o mojoj smrti nije istina. Nadao se da sam živa i kada me je ugledao prije nekoliko godina, nadao se da ću ga saslušati, ali ja sam to tvrdoglavo odbijala.

U toj sobi sam pronašla nekoliko kutija sa njegovim privatnim stvarima i obiteljskim albumom. Još uvijek ga nisam cijeloga pregledala, ali ono što sam do sada vidjela je muškarac pun ljubavi prema svojoj obitelji. Njegova žena je jednostavno bila prekrasna i tako sretna sa svojim muškarcima. Mislim da bi bila slomljena i potpuno razočarana kada bi znala što je njezin ljubljeni sin učinio godinama kasnije. Bila je to sretna obitelj i tek sada vidim što sam to mogla imati da mi to Karin nije oduzela.

Zadrhtala sam kada sam osjetila ledene kapi kiše na svojoj koži. Benedict je htio ići sa mnom, ali sam željela ići sama. Željela sam sama posjetiti svoga oca i tražiti ga oprost. Znam da je kasno, ali nadala sam se da, gdje god da je sada, da me on čuje. Osjetila sam tople suze na svome hladnom licu. One su me donekle grijale u ovom hladnom jutru.

„Hej, tata", rekla sam tiho, nakon kraće šutnje. Zatvorila sam svoje oči i duboko udahnula. Ponovno sam osjetila onu prisutnost koju sam osjetila neki kad kada sam svirala klavir u Erininoj kući. Ali za razliku od tada, ovoga puta sam otvorila svoje oči. Nadala sam se da ću ga ugledati kako sjedi pokraj mene, ali mjesto je bilo potpuno prazno. Gubim li razum? Moguće je, ali osjetiti tu neobičnu prisutnost nečega ili nekoga mi je davalo malu utjehu.

„Lijepo je to reći. I lijepo zvuči kada ja to kažem. Nikada nisam izrekla tu riječ tebi iako si je zaslužio čuti. Stvarno mi je žao što sam bila tako tvrdoglava i nisam te poslušala." Tople suze su se i dalje stapale sa kišom na mome licu. Kiša je sada tek lagano padala te su crni oblaci sada postali sivi. Voljela sam kišu, oduvijek sam voljela kišu i rado sam se igrala vani na kiši dok sam bila dijete.