Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)

20. poglavlje

„Hajde, Nate, ne zezaj se", rekla je Emily drhtavim glasom. Nathan me je promatrao praznim pogledom, pogledom koji odaje da me ne prepoznaje. Srce mi je počelo snažno udarati dok se bol slijevala mojim tijelom.

„Što se događa? Gdje sam ja, Emily?" Svoju sestru je očito poznavao kao i Ellu iako je Ellu promatrao pomalo šokirano i iznenađeno. Kao da je prepoznaje, ali u isti trenutak kao da nije to njegova kćer. „Zašto je Ella...?" Zastao je dok je promatrao Ellu. Ella ga je pomalo uplašeno gledala pa sam joj prišla i zagrlila je. Ona se okrenula u mome zagrljaju i zabila glavu u moj vrat. Nathan nas je u tišini promatrao. Mrštio se kao da se pokušavao nečega sjetiti, ali mozak mu to nije dozvoljavao. Ugledala sam paniku na njegovome licu i moje srce se ponovno slomilo. Da li je moguće da ti se srce slomi toliko puta u samo petnaest minuta? Očito jest jer sam osjećala strašnu bol u prsima.

„Nate, jesi li dobro? Pogledaj me", rekla mu je Emily. Nathan ju je pogledao i na licu sam mu ugledala prepoznavanje. Emily mu se nasmiješila kroz suze. „Ti znaš tko smo mi, zar ne?" Pokazala je rukom na sebe i na mene i Ellu. Nathan je bojažljivo kimnuo glavom zbog čega sam osjetila iskru nade. Ali onda je pogledao mene i moja iskra se brzo ugasila. Nathan nije znao tko sam ja. I to je strašno boljelo.

„Ne znam tko si ti." Obratio se meni. Htjela sam vrištati i plakati na sav glas, ali nisam mogla ispustiti niti glasa. Suze su mi padale niz lice dok sam snažno grlila Ellu. Ona je sada bila moja mala stijena za koju sam se držala jer sam znala da, ako je pustim, past ću i bojim se da se više nikada ne bih ustala. Nathan me je zaboravio. Nathan ne zna tko sam ja i to je tako strašno boljelo da sam jedva disala. Promatrao me je kao da sam stranac u njegovome životu.

„Kako to misliš, Nate? To je Julia, tvoja djevojka." Emily je ponovno pokušala, ali Nathanov pogled je i dalje ostao prazan. Uzela sam tipku pokraj njegovoga kreveta kako bih pozvala nekoga. Stiskala sam je sve dok mi je Emily nije uzela iz ruke. Nisam skidala pogled sa Nathana kao niti on sa mene. U tom pogledu više nisam vidjela onu toplinu, onu ljubav koju uvijek vidim kada ga pogledam. Njegove smeđe oči su bile potpuno zbunjene i prazne.

„Zašto je Ella tako velika? To jest Ella, zar ne?", upitao je zbunjeno. Panika se ponovno pojavila na njegovome licu kada ga je Ella pogledala. Promatrao je svoju kćer dok je pokušavao shvatiti što se moglo dogoditi da je ona tako brzo odrasla. Ne razumijem što se trenutačno sada događa i želim odgovore. Kako se sjeća njih, a mene ne? Zašto ga toliko zbunjuje što je Ella odrasla?

Doktor je ušao u sobu i kada je vidio da je Nathan budan, nasmiješio se i prišao krevetu. Ali osmijeh mu je brzo pao kada mu je Emily opisala njegovo stanje. Ja sam zgrabila Ellu i izašla iz sobe jer se više nisam mogla ondje zadržavati. Nisam mogla više gledati onaj Nathanov prazan pogled. Emily nam se ubrzo pridružila. Sjela je pokraj mene i uhvatila me za ruku. U njezinim očima sam ugledala sažaljenje, a to sam mrzila. Željela sam pobjeći glavom bez obzira iz ove proklete bolnice, ali se nisam mogla pomaknuti. Nisam mogla niti misliti. Nathan nas je izgubio. Nathan je izgubio mene i moje srce je ostalo potpuno prazno i slomljeno.

Nakon, čini se vječnosti, doktor nam se napokon pridružio. Ustala sam se zajedno sa Ellom i stala sam ispred njega. Promatrao je jedan trenutak papire u njegovim rukama da bi onda pogledao u nas.

„Bojim se da nemam dobre vijesti. Nathan ima retrogradnu amneziju."

„Što to točno znači?", upitala je Emily. Ja nisam mogla niti progovoriti.

„To znači da se Nathan ne sjeća tek određenog dijela svoga života. Iz razgovora sa njime, shvatio sam da se Nathan ne sjeća zadnje dvije godine svoga života."

„Zato je promatrao Ellu tako zbunjeno i šokirano? Jer misli kako njegova kćer ima tri godine?"

„Upravo tako. Zadnje dvije godine su potpuno izbrisane iz njegovoga sjećanja." Zadrhtala sam. To znači da sam ja izbrisana iz njegovoga sjećanja. To znači da se mene uopće ne sjeća i pitanje je hoće li me se uopće sjetiti. Pitanje je hoće li se sjetiti da se nas dvoje volimo, da smo u vezi i da se on planirao preseliti k meni. Ali sada svi naši planovi padaju u vodu jer je on izgubio svoja sjećanja na nas. Nathan se sjeća samo ljudi iz svoga prijašnjeg života, a ja više nemam svoje mjesto u njegovome životu.