Izgubljena princeza Zapada ( Dublin #2)

21. poglavlje

NATHAN

Tjedan dana poslije, doktor me je napokon odlučio pustiti iz bolnice. Bio sam na pretragama skoro svakoga dana, ali rezultati su uvijek bili isti. Ja sam bio dobro, par slomljenih rebara, pokrpana pluća koja napokon zarastaju i izgubljeno pamćenje. E to je već bilo nešto. Izgubio sam zadnje dvije godine svoga života. Osjećam se kao da sam spavao dvije godine i probudio se i sve je bilo potpuno drugačije. Moja kćer Ella je bila tako odrasla da još uvijek ne mogu vjerovati kada je pogledam. Osjećam se da sam puno toga propustio s njome, ali znam da nisam. Gledao sam je kako odrastam samo što se toga jebeno ne sjećam zbog prometne nesreće. Kako mi je sestra objasnila, izgubio sam nadzor nad vozilom kada sam nagazio na led i sletio sam s ceste. Ne pomaže ni to što sam vozio krntiju od auta na koju me je moja sestra upozoravala. Tako mi je barem ona rekla. I sada zbog toga, ja se ničega ne sjećam. Nemam nikakvog sjećanja na zadnje dvije godine svoga života. I zbog toga sam jebeno frustriran i ljutit.

A onda je tu bila i Julia. Ta prekrasna žena koju sam ugledao kada sam se probudio, a nisam je prepoznao. Vidio sam njezinu bol i shvaćao sam je. Smatrala je da me je izgubila što i jest bio slučaj. Jer ja je se ne sjećam. Mislim da sam osjetio paniku kada sam čuo da sam se probudio u bolnici na Zapadu, a onda sam još saznao da sam izgubio dvije godine. I još uz sve to, imao sam djevojku. Djevojku koju uopće ne poznajem, a tako vraški bih se želio sjetiti. Sjetiti se nje, sjetiti se nas, ali mi jebeno ne ide.

Nije bila često u bolnici kod mene, a ako je i dolazila bila bi kratko sa mnom u sobi, a onda bi odvela Ellu negdje van na ručak. Shvatio sam da jako voli moju kćer koja je bila stvarno brbljava. Ja sam je pamtio kao stidljivu djevojčicu koja je sada očito narasla i brblja bez prestanka. Ona i Julia su se stalno družile i shvatio sam da se Julia odnosi prema njoj kao da joj je mama. A Ella ju je voljela. Uvijek joj je brbljala o nekim satovima klavira što ja nisam uopće shvaćao. Nisam bio siguran tko od njih dvije ide na satove klavira, ali sam ih volio promatrati kako razgovaraju.

Volio sam promatrati Juliju kako se smiješi mojoj kćeri jer taj osmijeh nikada nije bio upućen meni. A zbog toga osmijeha sam osjećao nešto, nešto tako neobično da to nisam mogao opisati. Djelovala je na mene kao što droga djeluje na ovisnika. Ali nisam znao razlog ili sam ga znao, ali sam se trudio kako bih ga odbacio, zaboravio. Po riječima moje sestre, Julia i ja smo bili u vezi već skoro tri mjeseca, a poznavali smo se puno duže. Nije mi htjela reći ništa više o našoj vezi jer je rekla kako mi Julia mora ispričati više jer je ona znala više, ali Julia me je spretno izbjegavala. Shvaćao sam je, ja sam bio netko tko je više nije poznavao i to ju je boljelo. A mene je boljelo što vidim tu tugu i bol u njezinim očima. Njezine oči boje lješnjaka su bile strašno tužne i mračne, kao da je netko isključio svijetlo u njima. A zbog nekog razloga mislim kako su te prekrasne oči nekada tako lijepo sjale.

Znam da smo nas dvoje bili zajedno, znam da smo se sigurno i voljeli, osjećam to, ali se ne mogu sjetiti. Ne mogu je smjestiti nigdje. Ona je za mene bila stranac iako se nisam tako osjećao. Dok sam je ovih dana promatrao, osjećao sam nešto duboko u sebi. Osjećao sam se živim što je bilo čudno jer je ne poznajem, ali stari Nathan ju je poznavao i siguran sam da se on želi probiti kroz mene i izaći na danje svijetlo. Treba mi vremena. Treba mi zraka. Želim napokon izaći iz ove bolnice i disati. Treba mi vremena da dobro razmislim. Doktor mi je rekao da ću se možda svega sjetiti kada se okružim poznatim stvarima. A ja sam bio među tri djevojke koje sam očito poznavao. Dvije sam znao, svoju sestru i kćer koja nije bila onakva kakvu je ja pamtim i naravno Julia, koje se uopće ne mogu sjetiti. Morao sam se naviknuti na dosta toga. I moram se nekako pomiriti sa time da su moje dvije godine potpuno izgubljene. Možda sve bude puno bolje jednom kada izađem iz bolnice jer trenutačno nisam mogao razmišljati.