Lies

Part 29

Oko mene je tama.. Zadnje čega se sjećam je da me je netko uhvatio i uvukao u neki auto.

...

Budim se u mračnoj sobi. Na podu sam,bačena kao neka živina. Sve me boli,posebno glava. Mislim da imam i ožiljak. Koji se vrag dogodio? Gdje sam to? Zašto sam ovdje? Jesam li oteta? Glupo pitanje Abigail očito da jesi. Javio se glas u mojoj glavi. Želim otići odavde. Strah me je ove sobe. Tako je mračna. Iz misli me trgne zvuk otključavanja vrata. Vrata su jako stara i škripe. Vidim sjenu čovjeka. Lagano mi se približava. I ako se pitate je li me strah,da strah me je.

"Ustani" rekao mi je glas. Mislim.da je muški.
Ustala sam i pogledala ga. Imao je neku masku na glavi. Zanima me kako izgleda lice idiota koji me je oteo.
"Što želite od mene? Pustite ma van"
"Hahahaha" glasno se nasmijao. "Ne lutkice neću te pustiti. Šuti i pojedi ovo što sam ti donio i odspavaj. Trebat će ti snage za kasnije . Uskoro.ćeš nešto saznati. Veoma bitno"

Izašao je iz sobe te zaključao. Kvragu mrzim biti zaključana. Želim van odavde. Želim svoj lijepi život natrag. Onaj dio života kada sam bila sretna s Harryjem. Kako mi nedostaje. Izletila sam iz sudnice ,jer nisam mogla gledati kako ga odvode,kao da je najveći kriminalac. Jedini kojeg bi trebali voditi je Zayn. Harry je divna osoba. Tako mi nedostaje. Nadam.se da je ovo dijete koje nosim njegovo. Ne bih mogla podnijeti da nije njegovo. On ni ne zna da sam trudna. Da bar nisam ovdje zarobljena . Moram mu reći da će postati otac. Ali kako da mu kažem ako postoji šansa da je Zaynovo. Ako bude Zaynovo mom djetetu će otac uvijek biti Harry i nitko drugi. Svoje dijete ću učiti da voli Harryja kao oca.

Uzimam hranu koju mi je ostavio. Najradije ne bih jela ,ali sada moram misliti i na svoju bebu,ona mora jesti. Pojedem skoro sve te se naslonim na zid i zatvorim oči te mislim na sretne trenutke.

Iz misli me ponovno trgne otključavanje vrata.

"Ustaj" čuje se isti onaj glas od maloprije. Potegne me za ruku te izvede iz sobe. Hodamo kroz stari prašnjavi hodnik. Ulazimo u drugu sobu te me posjedne na stolicu i ode.

Par trenutaka budem sama u sobi. Soba je prazna i na sredini se samo nalazi stolica na kojoj sjedim. Čujem korake koji mi se približavaju.

Ugledam lice jednog od otmičara.

"Vi?"
"Što je? U šoku si?"
"Što želite od mene?"
"Oh pa ti ne znaš tko sam zapravo ja. Tvoj tajanstveni anonimac"
"Ne.. nemoguće. Ovo se ne događa"
"Događa se. Rekla sam ti da ćemo se sresti jednom. Sve što kažem dogodi se prije ili kasnije.

Nikada ne bih pomislila da je ona anonimac. Zašto ona? Harryjeva bivša. Grace Lisbon. Žena koja mi je otkrila "istinu" o Harryju. Nikada mi ne bi palo napamet da bi to mogla biti ona.

"Ali zašto?"
"Pitaš se zašto prokletnice? Reći ću ti zašto. Istina je ja jesam Harryjeva bivša,ali nikada nisam bila njegova žena niti je moja kćer njegova. Trebao me je zaprositi i onda je tebe ugledao. Mozak kao da mu se pomutio za tobom. Isprva sam mislila da nije ništa no pratila sam ga. Svaki dan je tebe pratio i promatrao te. A ja? Ja sam kao glupača vjerovala da me voli. Jedan dan mi je samo došao i rekao da me ne voli. Ostavio me i sve zbog tebe. Uništila si mi život. Da se ti nisi pojavila sve bi bilo dobro. Ti si kriva za sve. Zaklela sam se onog dana kad me je ostavio da ću ti se osvetiti i taj dan je došao"

"Ali ja.." pokušala sam se obraniti reći nešto.
"Začepi ni riječi!!!" Zaderala se i opalila mi šamar. Šamar je bio toliko jak da sam pala na pod skupa sa stolicom. Jedna suza mi je potekla no brzo sam je obrisala. Ne želim pokazati svoju slabost. Moram biti jaka.

"Sada se diži s tog poda idi u sobu na kraju hodnika. Na krevetu ti je odjeća i obuci to i sredi se. "

Nisam ništa rekla. Nisam željela još jedan šamar. Otišla sam u sobu. Ova soba je drukčija od one u kojoj sam bila. Ova je imala veliki krevet i ogledalo i ormarić. Bila je puno ljepša od moje.Na krevetu me je dočekala kratka crna uska haljina i crne visoke štikle te nešto šminke. Zašto moram ovo obući? Osjećat ću se kao drolja. Što žele od mene? Brzo sam uzela odjeću te se obukla. Stavila sam šminku te sjela na krevet. U sobu je ušao muškarac. O Bože pa to je Louis,jedan od policajaca koji mi je došao onaj dan.
"Mmm zbilja si dobra "
"T-ti? Što ti radiš ovdje"
"Ja sam te oteo. Ja sam Graceina nova ljubav"
"Kako slatko" rekla sam sarkastično.
"Začepi lajava usta" rekao je grubo i nastavio pričat :" Da ti kažem sretnu vijest prodana si "
"Š-što?" Šokirano sam pitala
"Prodana lutko,jedan gospodin bio je jako zainteresiran za tebe i dali smo mu te"
"Ne,ne,ne i ne " vikala sam i plakala. Zar sam prodana nekom starcu koji će me iskorištavati kad mu se god prohtije? Ne želim to. Neka me netko spasi odavde. Jedno je sigurno. Moj život ne može biti gori.
"Pomiri se sa sudbinom. Sutra dolazi po tebe lutko"
"Ali ja sam trudna" izlanula sam nadajući se da će me to spasiti. Možda nisam trebala govoriti. Možda ubiju moju bebu.
"Molim? Ah lutko to će tvoj gospodar riješiti. Ne znam da li ćeš mu se sviđati debela. Možda da" rekao je sa smiješkom. Najradije bih mu izbila taj prokleti smiješak s lica. Ne želim biti prodana nekom starcu. Što ako ubije moju bebu? Moja beba mora živjeti. Sve ću učiniti za nju. Moja beba mora ostati živa.
"Sad prestani cmizdriti i dotjeraj se tvoj vlasnik te želi vidjeti."
"Ja njega ne želim"
"Nitko te nije pitao što ti želiš. Radiš ono što ti se kaže. Jasno?"
Kimnula sam glavom ,jer ne želim nove probleme. Dovoljno ih je sada.
Ustala sam te popravila šminku.
Louis me povukao za ruku te izvukao iz sobe.

Hodali smo sve do neke sobe. Bilo je tu nekakvo staklo. Kao kod onih soba u policiji,gdje te onaj s druge strane ne vidi. Je li to znači da neću vidjeti onog idiota koji me kupio. I bolje. Uopće ga ne želim vidjeti.

"Tvoj vlasnik je s druge strane idem vidjeti što kaže"

Nisam reagirala na Louisove riječi. Nije me bilo briga. Moj život je gotov. Jedini razlog zbog kojeg živim je moja beba.

Louis se vratio.
"Tvoj vlasnik je jako zadovoljan tobom ,sutra ideš k njemu lutko"

"Jebeno me ne zovi lutko" vrisnula sam.
"Začepi kujo" zaderao se još jače nego ja.
Odveo me natrag u sobu s krevetom. Legla sam na krevet i nisam mogla više izdržati. Nisam mogla više glumiti jaku curu,kada to nisam. Suze su mi slijevale niz lice. Zašto se ovo meni događa? Zašto baš ja? Čime sam to zaslužila? To su pitanja koja si stalno postavljam kada dođe neka nevolja. Nikada na njih neću dobiti odgovor. Tako želim otići odavde..

Zaspala sam jecajući u suzama.

Probudila me glasna Louisova dernjava.
Naredio mi je da se dignem. Onaj prokleti gad je došao po mene. Srce mi tuče 300 na sat. Bojim se. Ne znam što me.čeka sada. Ne znam što će biti samnom.od.ovog trenutka. Tko je taj gad? Jedno znam,a to je da ću mu uništiti život,a jedino što želim je da se moja beba rodi zdrava . Nitko je ne smije dotaknuti. U stanju sam ubiti tog gada ako bude htio nauditi mom djetetu. Louis me izgurao iz sobe. Opirala sam se koliko god sam mogla,ali uzalud bio je jači od mene. Hodali smo kroz hodnik. Sada ću vidjeti tog gada. Od ovog trenutka nema više vesele i brižne Abigail. Ubili su je onaj trenutak kad su mi rekli da sam prodana. Od sada živim za to da zagorčam život tom prokletom gadu i živim za svoju bebu. Jedina svjetla točka u mom posranom životu.

Bojala se je. Nije znala što je čeka. Hoće li joj taj čovjek nauditi? Koje su njegove namjere? Hoće li ubiti njenu bebu? Što želi od nje? Hoće li postati njegova sex igračka? Na nijedno pitanje nije znala.odgovor. Željela se samo probuditi iz ovog ružnog sna. Nažalost ovo nije bio san. Željela je da netko spasi ove muke. Željela je da se sutra samo sjeti kako je to bio običan san i zaboraviti ga skroz. Nažalost ovo je bila surova stvarnost. Život ponekad nije lijep,ali mi smo ti koji moramo smognuti snage i preživiti teške trenutke čak i ako mislimo da iz tih teških trenutaka nema izlaza. Ona je živjela za svoju bebu i osvetu. Taj tip ni ne zna u šta će mu se život pretvoriti. Željela je napokon ugledati njegovo lice i pljunuti mu u facu. To je najmanje što je zaslužio taj prokleti gad. Lagano je došla do sobe gdje ju je čekao. Gledali su se oči u oči...

(A/N
Evo ljudi nastavak nakon duga dva tjedna i više. Osjećam se užasno krivom sto nije bilo nastavka. Reci cu vam samo jednu rijec Skola . I jos par rijeci opca gimnazija drugi razred. Mislim da vam je s time jasno zasto nije bilo nastavka. Nastavak ima 1500 rijeci. Potrudila sam se da bude sto duzi. Nadam se da na iduci necete cekati vise od tjedan dana. Nadam se da cu ga napisat do subote. Sada sam popodne u skoli pa nista ne stignem. Hvala vam na predivnih 6,3K pregleda. Prije dva tjedna kada sam objavila nastavak bilo je nekih 4K i nesto,a sada je 6,3K. Stvarno ste najbolji. Nadam se da me niste zaboravili. Ostavite vote i komentar uzelila sam ce citanja vasih komentara. I pisite sto vise usputnih volim ih citat jako. Da ne peglam vise pusa do iduceg dijela ♥♥♥)