Our Story /COMPLETED\

Zašto Harry?

 Nestalo je svjetla i nastupila je tama.Hodao sam po toj tami,ali nisam znao kuda idem.Bio sam izgubljen.Poceo je duvati vjetar.Duvao je i duvao.Vidjeo sam na podu

kako se pomjera neka bijela tkanina.Omotavala se oko mojih nogu.Brzo sam se okrenuo i vidjela da iza mene stoji Emy.

-Oh Emy kako si me uplasila,jako sam se brinuo za tebe sta se desilo-jako sam bio sretan sto ju vidim,ali je izgledala strasno.Bila je prekrivena krvlju.

-Emy sta se dogadja,sta ti se desilo,zasto tako izgledas???-Bila je sva uplakana i prekrivena krvlju,bijela haljina koju je nosila bila je uflekana i poderana,njena

predivna,mekana,smedja kosa je bila rascupana....Izgledala je strasno.Plasio sam se.Pocela je nesto govoriti.Tiho,jezivo.Dozivala je moje ime i gledala u neku prazninu.

Pomjerala se poput vjetra,cas je iza, cas ispred tebe.Bilo je jezivo.Uhvatio me neki strah.Kada je stala ispred mene jako me uhvatila za ramena i pocela govoriti:

-Zasto Harry,zasto,zastoo si otisao,zasto si me napusti,zasto!!!Zasto si dpoustio da umrem!!!-

-Ne-rekao sam.-Ja nisam nista ucinio,pusti me na miru- derao sam se na nju.Vrisnula je,odjedno iznenada,pokusao sam da ju uhvatim za ramena,da ju smirim,ali svki put kada

bih pokusao ona bi se odmakla od mene.Nestala je.Ponovo sam sam.Sam u tami i jezivoj tisini.Dozivao sam njeno ime,pokusavao da ju pronadjem,ali nije je bilo.

Ponovo je poceo da odjekuje njen glas.Ponovo je pocela da govori:-Zasto Harry,zasto,zastoo si otisao,zasto si me napustio,zasto!!!Zasto si dpoustio da umrem!!!

Zasto si dpoustio da umrem!!!Zasto si to dopustio,kako si me mogao izdati,kako!!!Taj glas me je sve vise i vise povredjivao,bilo je nepodnosljivo.Pao sam na koljena,

a rukama sam prekrio usi ne bi li taj glas nestao,ali nije vrijedilo.Ponovo se cuo vrisak,ali sada je bio jaci i moja glava me sve vise bolila,a ja sam neprestano

dozivao Emyno ime.Emy,Emy,Emy,Emy.Skocio sam,probudio sam se.(Harry je sanjao strasni susret s Emy).Kada je med. sestra vidjela kako sam skocio i kako sam se probudio

smirila me i otisla po doktora.Bio sam zbunjen.Vise nisam cuo vrisak,samo je bila tisina.Pogledao sam oko sebe i shvatio gdje se nalazim.Bio sam u bolnickoj sobi.

Ispred mene je bio sto i televizor,a sa desne strane je bio prozor.Bio je oblacan i tmuran dan.Osjetio sam,ponovno one iste bolove.Pogledao sam i vidjeo da mi je u lijevu

ruku ukljucena infuzija.Desnu ruku nisam mogao pomjeriri,bila je u gipsu bas kao i moja desna noga.Emy!!!Samo malo nesto joj se desilo.Gdje je ona?-zapitao sam se i

brzo iscupao infuziju iz ruke.Ugledao sam u drugom kraju sobe stake.Polkusao sam hocati,ali sam pao.Morao sa puzati i to je bilo veoma tesko.Uzeo sam te stake i nekako

uspjeo stati na noge i krennuo sam prema vratima.Samo sto sam ih otvorio na vratima se pojavio doktor.Odmah mi je rekao da se vratim u sobu,ali ga ja nisam htio poslusati.

Opirao sam se,okliznuo i pao.Bolilo me je jako.Moje rane su ponovo pocele da krvare.Nekoliko tehnicara me je podiglo i vratilo na krevet.

I dalje sam se opirao jer sam ju zelio vidjeti.Drzali su me za ruke,osjetio sam svaki otkucaj srca,bio sam uznemiren,nisam mogao da se smirim.Osjetio sam kako me nesto

hladno ubada u ruku.Nije bolilo,stavise je bilo lijepo.Poslije sam osjetio neku tekucinu kao ulazi,bilo je veoma lijepo,ne moze se opisati.Sada sam izgubio i tu snagu

nisam se vise opirao.Uspio sam razgovarati sa doktorom.Kroz suze sam ga molio da me pusti da vidim Emy.Naravno on nije znao tko je ona.Zamolio sam ga da ode potraziti

da li imaju nekoga pacijenta po tom imenu.Otisao je.Ostao sam sam sa svojim mislima,a to nikada nisam volio jer kada bih imao neki problem samo mih mislio najgore.

Nakon 10 min doktor se vratio.Cim sam ga na vratima ugledao upitao sam ga da li je nesto saznao.Sjeo je pored mene i upitao me tko je ona.-Girl...Friend...Just good friend

-Pa gospodine Styles ona nije bas dobro-.Srce mi je zastalo.Znao sam da se nesto desilo.Znamo sam.Za sve sam ja kriv.-Pa sta joj je desilo,reci mi..-

-Gospodjica Emy je imala tesku saobracajnu nesrecu- rekao je veoma zabrinuto i kao da je mrtva,kao da je vec umrla.-Pa kako je sada,je li bolje,da li je mogu vidjeti-

-Trenutno nije bas najbolje,nalazi se u komi,u veoma je teskom stanju,nadajmo se da ce prezivjeti...-

Poceo sam plakati.Ja sam za sve kriv.Nisam je smio napustiti juce kada sam vidjeo da nije dobro.Ja ju kao volim,a gle sta joj se desilo zbog mene..

Glasajte i UŽIVAJTE