Our Story /COMPLETED\

I GOT REMEMBERED

Harry's P.O.V

Hodam prema bolnici sa novinama u ruci. Moram razgovarati sa Sidney i saznati zašto je ovo uradila i tko joj je naredio ovo. Možda ona čak i ne radi ovdje. Ulazim u bolnicu te me Sidney odmah dočeka na vratima.

''Dolazi ovamo!''-kažem ljuto,ali tiho da me niko ne čuje osim nje. Ruku sam joj stisnu toliko jako da kada smo ušli u sobu za čistačice i kada sam joj pustio ruku ostala je plava fleka.

''Što ti je Harry?''-uplašena je i treba biti.

''Emy me ostavila zbog tebe i ove tvoje gluposti!''-bacim joj novine u lice te one padaju na pod. Saginje se te ih podiže. Pogledam ju i vidim da je gotovo zaplakala. Mene neću ubijediti suzama.

''Harry ja nisam ništa napravila.''

''Lažeš! Ako nisi tko je ovo na slici?''

''Ne znam tko je to,ali vidiš da ova djevojka ima istu haljinu i cipele kao ja. No, pogledaj da ima ombre, a j aih nemam i njene oči su plave, a moje smeđe . I da , pogledaj ona ima ovu malu tetovažu, a gdje je meni ta tetovaža.''-skine svoj mantil i stvarno nema tetovažu na desnom ramenu.Pogriješio sam.

''Ja...izvini Sidney!''-priđem joj i zagrlim ju: ''Nemoj više plakati. Znam da sam kreten,ali ona je otišla i mislim da sam ju izgubio, zauvijek.''

''Nemoj odustajati, oprostit će ona tebi.''-poljubim ju u obraz te napustim bolnicu.

Već za pola sata sam bio u kući gdje me je čekao Louis jer sam samo njemu rekao gdje idem. U posljednje vrijeme njemu najviše vjerujem.

''Nije ona. Pogriješio sam. To je sasvim neka druga djevojka.''

'' Razmisli tko ti je ovo mogao apraviti pa ćemo razgovarati kasnije ja idem da spavam.''

''Idem i ja.

...

3 je sata ujutro,a ja i dalje ležim i nemogu da spavam. Prisjećam se svega od početka naše veze. Svega i napokon mi sine jedna osoba koja je mogla ovo napraviti. Jacke i Sarah. Samo malo pa ona djevojka....ono...ono je bila Sarah. Ona ima tetovažu. Ulazim na instagram te trežim njen profil i baš na prvoj slici se vidi ista tetovaža. Mi smo bili u vezi i toliko smo se voljeli da ju nisam mogao prepoznati ono veče.

Skačem sa kreveta te otvaram ormar i iz njega vadim svoj Grand Power Ltd Civilian K100 9mm pištolj.

Zgrabim jaknu ,ali nisam mogao izaći a da ne probudim Louisa koji je odlučio ovdje prespavati.

''Harry koda ideš u ovo doba? I šta ti je to u ruci?''-brzo sakrijem ruku iza leđa, ali on ipak vidi pištolj te me pokušava zaustaviti, ali uspijem izaći prije njega . Sjedam u auto i vozim se prema njegovoj kući.

Moram samo ostati smiren jer samo ga želim uplašiti.

...

Pištolj u ruci i živci mi polahko popuštaju jer već deset minuta niko ne otvara. Prestajem sa čekanjem i razvaljujem vrata. Trčim na sprat i ulazim u njegovu sobu te ga udarac vrata budi iz sna.

''Ustaj! Brzo!''-derem se na njega dok je pištolj uperen u nj.

''Ti? Što se do đavola događa? Nesmiješ to raditi.Zvat ću ti policiju.''-bio je uplašen i to mu se moglo vidjeti u glasu, ali i treba da me se plaši.

''Nebrini se ti za to i onako nećeš doživjeti da nazoveš policiju. Sad ću te ubiti i onda te baciti u neku pustoš gdje te niko neće naći .''-prijetio sam mu i ulijevao strah u kosti.

''M...m...molim? Nemoj molim te? Ustvari reci zašto si došao i neću te onda prijaviti policiji za ovakav upad''-on se i dalje pravi pametan.

''Vidiš onu vazu?''-on samo klimne glavom te ja ispalim metak u nju na što se on trezne:'' Sljedeći će biti ispaljen ravo u tvoju glavu, osim ako....''

''Ako šta?''

''Ako priznaš sve i odeš do Emy i dokažeš joj da je sve ono bila laž!''

''Ja..ja ne znam o čemu pričaš..''-u glasu mu se moglo čuti da laže.

''Slušaj me sada jer ti neću više ponavljati..''-uhvatim ga za jaku: ''Ima da to uradiš i to dajem ti 3 sedmice za to. Moraš imati dokaze da bi i povjerovala inače dolazim ovdje tačno za 3 sedmice da ti pokažem da ovo nisu samo prazne prijetnje! Jasno! Ma znaš šta? Koga briga da li si shvatio ima da to uradiš, inače...''-ispalim jedan metak u njegovu nogu te izađem, a njega ostavim u jaucima. 

Evo ga još jedan nastavak.

Nadam se da će vam se svidjeti.

Love you A