DOBA ZMAJA

Obitelj Cousland

Highever, smješten na sjevernoj obali Fereldena dom je predaka velikaške obitelji Cousland koja već generacijama nosi titulu teyrin. Njihova moć i utjecaj zbog vladanja cijelim sjevernim dijelom Fereldena smješta ih po utjecaju odmah do kraljevske obitelji.
Dvorac Cousland već osam stotina godina štiti plemenitašku obitelj svojim čvrstim zidinama. Na vrhu tornja vijori se tamno plavi stijeg sa dva bijela lovorova vijenca tako da podsjećaju na raširena krila. Ova moćna i pravedna obitelj često je bila utočište svima kojima je bila potrebna pomoć. Odanost svojih ljudi zaslužili su vladajući pravedno i uzdržljivo.

Čvrsti, odlučni koraci odjekivali su unutarnjim dvorištem dvorca praćeni škripanjem kožnog remenja i zveckanjem metalnog oklopa. Aedan Cousland, mlađi sin Brycea i Eleanor marširao je prema velikoj dvorani za primanje. Njegove sanjarsko plave oči bile su pune mladenačkog žara i želje za dokazivanjem u bitci. Trznuo je glavom da makne pramen tamne kose koja mu je pala preko čela zatim otvori teška hrastova vrata i stupi u veliku dvoranu. Ugledao je oca kako pored velikog kamina razgovara sa arlom Rendonom Howeom.

- Vjerujem da će tvoje trupe uskoro stići.- Bryce Cousland, teyrin od Highevera na kratko se okrenuo od kamina prema svom dugogodišnjem prijatelju arlu Rendonu Howeu.

- Očekujem ih večeras i sutra možemo krenuti u marš. Ispričavam se zbog kašnjenja moj lorde, to je moja krivica.

- Ne, ne, pojava mračnjaka na jugu iznenadila nas je sve zar ne? I sam sam primio poziv od kralja tek prije nekoliko dana. Poslat ću starijeg sina sa trupama. Ti i ja jahat ćemo sutra
u bitku kao u dobra stara vremena.- Bryce Cousland široko se smiješio kao da govori o posljednjem pijančevanju.

- Da, samo zadnjeg puta nismo imali toliko sijedih na glavi i borili smo se protiv Orlesiana, a ne čudovišta.

- Bar će miris biti isti. Hej malac! Nisam primijetio kad si ušao. Howe, sjećaš se mog mlađeg sina?

- Naravno, vidim da je izrastao u krasnog mladića. Znaš, moja kćer Delilah pita za tebe. Možda bi ju sljedeći put mogao povesti sa sobom?

- S kojom svrhom?- Aedan nije želio imati posla sa umišljenom arlovom kćeri, a između ostalog, nije mu bilo ni na kraj pameti da se veže s nekom mimozom koja svoje dane provodi sa iglom i koncem.

Arl se glasno nasmijao.

- Sa kojom svrhom kaže on! Podsjećaš me na svog oca.

- Vidiš što moram trpjeti? Mojem bijesnom sinu ne možeš ništa reći ovih dana.

- Znači odlaziš tek sutra?- Aedan je brzo promijenio temu ne želeći dalje raspravljati o tome.

- Da. Dok smo tvoj brat i ja odsutni ostavljam tebe da brineš za dvorac.

- Molim? Zašto ne mogu ići u borbu sa tobom i Furgusom?

- Siguran sam da bi se iskazao tamo, ali nisam spreman borit se s tvojom majkom oko toga. Ubila bi me ako bi ti dozvolio da ideš. Ionako je već zabrinuta za mene i tvog brata.

- Razgovarat ću s njom i uvjerit ću je.

- Ne vjerujem. Znaš svoju majku, jasno mi je dala do znanja da nema rasprave oko toga. Ovo nije lagani zadatak. Tražim te da preuzmeš veliku odgovornost. U dvorcu ostaje samo osnovna garda i moraš zadržati mir u regiji. Također, želim da nekoga upoznaš.

Bryce se okrenuo prema jednom stražaru koji je pozorno stajao uz sporedni ulaz u dvoranu.

- Molim te, uvedi Duncana unutra.

Stražar se naklon i brzim koracima izađe iz dvorane. Aedan je razočarano šutio i gledao igru svijetlosti i sjene na kamenom podu. Toliko žarko je želio ići u borbu sa ocem i bratom, a sada će sjedit u dvorcu poput kakvog starca i propustit priliku za slavom. Podigao je oči na očev visok, stasit lik. Držao se uspravno i ponosno. Njegova kratka tamna kosa bila je prošarana sijedim vlasima kao i kratko podšišani brkovi i brada. Njegov otac bio je junak. Jedan od pedeset preživjelih ratnika u bitci na Bijeloj Rijeci za vrijeme pobune protiv Orleisa. Naravno da je i on želio biti slavan poput oca i donijeti još veći ugled obitelji. Iz misli ga prene škripa vrata kroz koja je ušao visok muškarac u ranim četrdesetim. Duga crna kosa bila mu je svezana u kratki rep, a tamnoputo lice obraslo gustom bradom dok se na lijevom uhu zablistala zlatna naušnica. Njegova neobična oprava potaknula je Aedanovu znatiželju, jer do tada nikada nije imao prilike vidjeti lagani prsni oklop nošen preko dugog ogrtača koji se lagano vijorio za njim. Snažne ruke umjesto kovane mreže prekrivale su metalne pločice, a iznad širokih ramena virile su drške mačeva koji su zveckali sa svakim korakom.