DOBA ZMAJA

Tvrđava Ostagar

Predstavljajući najdaljnju točku zadiranja, od drevnog Tevintera do zemlje barbara na jugu, tvrđava Ostagar bila je jedna od najvažnijih obrambenih carskih tvrđava južno od Budnog mora. Nekoć velebna građevina kakve grade samo Tevnteri, sada je ruševina. Kameni lukovi koji su se nadvijali iznad unutarnjeg dvorišta sada leže polomljeni, a visoku moćnu kulu koja je nekoć gotovo dodirivala nebesa sada ukrašavaju bršljani koji se polako, ali sigurno penju uz nju.
Aedan je namrštena lica jašio uz Duncana razmišljajući kako da bratu priopći teške vijesti. Podigao je pogled sa zemlje i na vrhu klisure koja je stajala osamljeno poput otoka ugledao oronulu tvrđavu. Samo ju je dugi kameni most spajao sa ravnim tlom i jedino je preko njega bilo moguće ući u ostatke tvrđave. U dolini pod njom, na nekoliko kilometara prostirala se umjetno napravljena čistina kako nitko ne bi neopaženo mogao prići iz Kokari divljine koja je dom mnogobrojnih zvijeri, divljih plemena, a sada i mračnjaka. Prije samog početka mosta sa desne strane stajao je visoki signalni toranj dok je lijevi rub litice omeđen kamenom ogradom tako da djeluje gotovo poput ogromne terase. Kamene zgrade oko tornja i litice nekada su nastanjivali vojnici i stražari koji su pazili da nitko nepozvan prijeđe preko mosta u tvrđavu. Aedan je sve to promatrao ravnodušno i bez ikakvog uzbuđenja. Svaku želju za slavom u borbi protiv mračnjaka zamijenila je želja za osvetom.

- Stigli smo.- Duncanov promukli glas prenuo ga je iz misli - Ovdje smo postavili svoje uporište. Kraljeve snage dobile su već nekoliko bitaka, ali ovdje će se pojaviti glavne horde. U Fereldenu je trenutno tek nekoliko Sivih Čuvara, ali svi su ovdje. Ovo Preuzimanje moramo zaustaviti ovdje i sada, jer ako se proširi na sjever, Ferelden će pasti.

Duncan je zaustavio svoj monolog kada je ugledao mladog kralja Chailana kako im brzim koracima prilazi dok je njegova garda pokušavala održati korak s njim.
Aedan i Duncan brzo su sjašili i krenuli mu u susret.

- Vaše veličanstvo, nisam očekivao...

- Kraljevsku dobrodošlicu?!- prekine ga Chalian sa osmijehom na mladom licu - Već sam mislio da ćeš propustiti svu ovu zabavu.

- Ako je do mene, ne bih je propustio.

- Znači ipak ću imati moćnog Duncana da se bori uz mene, veličanstveno. - Lice kralja ozarilo se na samu pomisao toga. Njegovo ime živjelo bi u pričama i legendama koje bi se pričale još stoljećima.

- Ostali Čuvari su rekli da si otišao po obećavajućeg novaka. - upitao je pogledavši Aedana. - Predpostavljam da je to on.

- Da. Visosti, to je...

- Ne trebaš ga predstavljati, poznajem ga. Ti si Bryceeov mlađi sin, zar ne? Mislim da se još nismo imali prilike upoznati.

- Nismo Veličanstvo, moje ime je Aedan. - Mladi lord se naklonio.

- Tvoj brat je već ovdje sa ljudima iz Highevera, ali još uvijek čekamo tvog oca.

Aedanu je, sada već dobro poznata bol stegnula srce, no od njega se očekivalo da bude čvrst i snažan stoga je podigao glavu i pogledao kralja u oči.

- Neće doći. Poginuo je u napadu na naš dvorac.

Lice mladog, golobradog kralja bilo je šokirano.

- Mrtav?! Kako to misliš? Duncan, - naglo se okrenuo prema starijem Čuvaru na što je zazvečao njegov pozlaćeni oklop. - Znaš li ti što o ovome?

- Teyrn Cousland i njegova supruga su mrtvi, vaše veličanstvo. Arl Howe pokazao se kao izdajica i zauzeo je Highever dvorac. Da nismo pobjelgli, ubio bi i nas i rekao vam bilo kakvu priču u koju bi povjerovali.

Aedan je odmaknuo teški vuneni ogrtač kojim je prekrivao bijelu košulju natopljenu, sad već skorenom krvlju.

Kraljevim licem izmjenjivala se tuga i nevjerica.