DOBA ZMAJA

Kamp

Družina uvećana za još dva člana polako je napredovala prema svome odredištu. Izbjegavali su glavne kraljevske ceste i kretali se isključivo šumskim putovima i zaraslim stazama kako ne bi naletjeli na na kraljevsku patrolu koja je sada bila pod upravom generala Logaina. Aedan se teško mirio sa činjenicom da su Sivi Čuvari proglašeni izdajicama i to upravo od čovjeka koji je bio odgovoran za smrt kralja Cailana. Od čovjeka koji se borio za slobodu Fereldena, od čovjeka kojem se još kao dječak divio. Nekada najveći heroj u kraljevstu koji je titulu teyrna zaslužio na bojnom polju boreći se za oslobođenje od Orlaisa, uz tada nekrunjenog kralja Marica, sada je postao izdajica. Aedan nije mogao shvatiti njegove razloge. Pokojni kralj Maric smatrao ga je najboljim prijateljem i uveo ga u kraljevsku obitelj tako da je svojeg sina Cailana oženio za generalovu kćer. Sada kada je trebao pomoći i voditi vojsku sina svojeg najboljeg prijatelja on ga je ostavio na nemilost mračnjacima. Aeden je osjećao ogavnost prema njemu.

- Hej! - Alisterov glas ga je prenuo iz misli. - Postaje previše mračno za putovanje. Mislim da bi trebali podići kamp.

Aeden podigao glavu i kroz guste krošnje pogledao naranđasto nebo. Nije bio svjestan da je toliko dugo lutao mislima.

- Nađimo neko dobro mjesto. Što dalje od glavnog puta.

Alister je njegove riječi kimnuo i uputio se dublje u šumu dok su ga ostali bez riječi slijedili. Svakim njihovim korakom mrak je postajao sve gušći i već su jedva vidjeli kamo se kreću sve dok nisu zašli na malu čistinu obasjanu srebnom svjetlošću dva mjeseca. Alister je upitno pogledao Aedena koji je na njegovo neizgovoreno pitanje kimnuo.

- Ovdje će biti dobro. Pobrini se za šatore, ja ću upaliti vatru.

Okrenuo se i pogledao ostatak družine. Morrigen je po običaju djelovala nezainteresirano, crvenokosa "sestra" Leliana promatrala ga je sa zanimanjem, a Qunari je mrko gledao pred sebe sa nečitljivim izrazom lica.

- Ovdje ćemo prenoćiti. - Obavjestio ih je. - Nastavljamo čim svane.

Nakon tih riječi svatko je gotovo pobjegao na svoju stranu male čistine i počeo sa raspremanjem stvari. Jedino je Qunari, koji uzase nije imao ništa stao pod jedno stablo i nastavio se mrštiti. Aedan je ubrzo pronašao dovoljno suhog drva i na sredini male čistine upalio vatru. Iskre su letjele poput krijesnica i dizale se visoko prema tamnom nebu dok je vatra veselo pucketala osvjetjavajući prostor oko njih. Alister je iz torbe vadio čađavi lonac u kojem će pripremiti večeru, Morrigan pomoću magije već podigla svoj šator i upalila vatru pred njim. Leliana je upravo završavala svoje malo improvizirano sklonište, Qunari se nije pomaknuo sa mjesta, a Bron je veselo trčkarao granicama kampa, obilježavao svako stablo i neprestano se vraćao Morrigen koliko god ga ona tjerala. Kampom je vladala mrtvačka tišina. Jedini zvukovi bili su Alisterovo pripremanje hrane i povremeni cvrkut šumskih ptica. Aeden je zaključio kako je sada dobra prilika da podrobnije razgovara sa crvenokosom "sestrom" o njenim vizijama. Skinuo je sa sebe metalni prsni oklop odloživši ga pored svojih stvari i uputio se k njoj.

- Trebaš pomoć s nečime? - Upitala ga je kada se zaustavio pred njom.

- Želio bih razgovarati sa tobom.

Ona je oprezno kimnula, no svejedno se nasmiješila.

- Što je netko poput tebe radio u hramu svijetlosti? - Upitao je izravno.

- Što misliš pod tim "netko poput mene"?

- U samostanu vas ne uče borbi, zar ne?

- Znaš, nisam se rodila u samostanu.

- Gdje si bila prije toga?

- Bila sam putujući trubadur u Orleisu. Pjesme i priče bili su moj život. Nastupala sam, a publika me nagrađivala pljeskom i novcem. A moje borbene vještine...- zastala je na trenutak i nasmiješila se - pa, pokupiš različite vještine kada putuješ, zar ne?