DOBA ZMAJA

Bitka

Aedanu je trebalo gotovo sat vremena da dođe k sebi. Nije znao da li mu je više mučno u želucu ili mu je veći pritisak u glavi. Naslonjen na kameni stup pio je vodu iz ćuturice da ispere gorak okus Pridruživanja. Duncan mu je rekao da se pridruži vječanju sa kraljem i teyrn Loghainom u staroj dvorani kada se oporavi. Nije mu bilo jasno zašto je pozvan budući da on, unatoć očevoj smrti nije bio novi teyrn Highevera. Taj položaj preuzima njegov stariji brat. Na trenutak mu je prošlo mislima kako se Fergusu možda dogodilo nešto, no brzo je odbacio te misli jer bi ga do sada već obavjestili o tome. Ne želeći se više zamarati mislima zbog poziva, poteguno je još jedan dugi gutljaj haladne vode zatim okačio čuturu za pojas i uputio se na vječanje.
Već sa ulaza čuo je glas generala Loghaina kako spočitava kralju njegovu želju da bude u prvim redovima sa Sivim Čuvarima i konstantno odbijanje da pozove arla Emona da se pridruži borbi.

-Loghain, moja odluka je konačna. Stajat ću uz Čuvare u napdau.

- Riskirate previše. Horda mračnjaka je previše opasna da se igrate heroja na prvoj liniji.

- Ako je tako možda bih mogao pozvati Orleis da nam pomogne u borbi.

Aedan je vidio kako se generalovo lice smračilo na te riječi. Kralj je pogodio u bolnu točku. Zaustavio se pored Duncana koji je mirno stajao pored širokog drvenog stola po kojem su bile rasute karte prepune taktičkih oznaka i u tišini nastavio promatrati prepirku. Loghain se polako odmaknuo od stola i protrljao visoko čelo kao da želi otjerati glavobolju.

- Kakva sreća - rekao je umornim glasom - što Maric nije doživio da vidi kako nas njegov sin predaje u ruke onima koji su nas držali robovima gotovo cijelo stoljeće.

- Naše svađe sa Orleisom su stvar prošlosti, a ti ne zaboravi tko je kralj.- oštro ga je opomenuo zatim se okrenuo prema Duncanu i Aedanu

- Čujem da bih vam trebao čestitati na prolazu lorde.

- Hvala veličanstvo.- odgovorio je Aedan lagano se naklonivši.

- A sada, da pređemo na plan.- kralj se objem rukama naslonio o stol i napeto promatrao kartu. Loghain, Duncan i Aedan su mu se odmah pridružili slušajući njegov plan.

- Sivi Čuvari i ja napast ćemo s prijeda i probijat se naprijed, kada dođemo do sredine doline ti Loghaine sa svojim ljudima napadni sa boka, tako ćemo ih pritisnuti uz liticu i neće moći uzmaknuti.

- Potreban je nekakav signal da znam kada napasti.- general je ispod oka pogledao mladog kralja koji je na te riječi potvrdno kimnuo.

- Alister i Aedan će otići u u svjetionik i zapaliti vatru koja će biti signal za napad.

- Veličanstvo!- javio se Aedan- Zar neću prisustvovati u bitci?

- Zadatak nije težak, ali je ključan i želim pouzdane ljude na njemu.

Mladi Čuvar morao je zatomiti svaki daljni prosvjed. Pogledao je Duncana tražeći da kaže nešto, no stariji čuvar nije reagirao.

- Onda je sve dogovoreno!- uzvikuo je mladi kralj udarivši šakom o stol.- Sutra krećemo u bitku koja će postati legenda.

Loghain je na te rijeći čvsto stisuo oči kao da se suzdržava od kakvog komentara zatim je iza uha zataknuo tanke crne pletenice koje su mu do tad slobodno padale uz lice i umorno uzdahnuo.

- Predlažem vam da se dobro odmorite, vječanje je završeno.

Plavokosi kralj udaljio se u generalovoj pratnji sa živahnim korakom i osmjehom na licu dok se Duncan obratio Aedanu.

- Pronađi Alistera i dođite do mog šatora po posljednje upute.

Ostavio ga je je bez riječi i nestao u mraku čim se udaljio od baklji koje su treptavo osvjetljavale ruševnu dvoranu. Mladi Čuvar ljutito je opuhnuo i dao se u potragu za kolegom. Nije mogao vjerovati da je opet maknut iz bitke, slutio je da ni Alister neće biti sretan zbog toga pa se nadao da će možda zajedničkim snagama nagovoriti Duncana da pošalje nekog drugog. Našao je Alistera kako pokušava razgovarati sa Bronom na jednom od velikih, ruševnih baklona s kojih je pucao pogled za istočni dio zemlje.