DOBA ZMAJA

Ritual

Kada su konačno ušli u tvrđavu našli su Duncana kako ih čeka na istom mjestu gdje su ga i ostavili. Plamen vatre prelijevao se na njegovom srebrnom oklopu dok je njegovo ozbiljno lice djelovalo kao da je osjetio olakšanje što ih vidi.

- Vratili ste se. Vjerujem da nije bilo nikakvih problema?

- Ništa strašno, no sporazumi su bili kod žena koje žive u močvari. Mislim da su otpadnice iz Kruga čarobnjaka.

- Alistere, ne zaboravi da više nisi templar, a ti poslovi više te se ne tiču. Imamo svitke, sada je vrijeme da se fokusiramo na Pridruživanje.

- Hoćeš li nam konačno reći što se događa na tom obredu?- Aedan se nije mogao otresti zloslutnog osjećaja.

- Ne mogu vam lagati, plaćamo veliku cijenu da bi postali to što jesmo. Sudbina možda odredi da svoju cijenu platite sada, ne kasnije.

- Hoćeš reći da bi nas ritual mogao ubiti.

- Kao i svaki mračnjak s kojim ćeš se suočiti u bitci. Ne bi bili izabrani da ja nisam vjerovao da imate šanse preživjeti.

- Idemo onda da to riješimo već jednom.- Daveth je želio zvučati hrabro, no bljedilo lica odavalo je njegov strah.

Duncan je polako kimnuo glavom i obratio se Alisteru.

- Odvedi ih u stari hram.

                       * * *

Veliki kameni kipovi vitezova sa iskukanim mačevima čuvali su ulaz u stari hram. Velika dvorana bila je bez krova i tako je dozvolila mjesecu da srebrnim svijetlom obasja hladne kamene zidove. Aedan je prilazio čvrstim i odlučnim koracima iako je osjećao grč u želucu zbog rituala. Na samom dnu dvorane pronašao je Davetha i sir Jorya u žustroj raspravi dok je Alister, neobično ozbiljan stajao sa strane i gledao u pod.

- Što više čujem o tom Pridruživanju sve manje mi se sviđa.

- Opet blebečeš o tome! -Daveth je odmahnuo rukom.

- Čemu toliki testovi, zar se nisam dovoljno dokazao?

- Možda je to tradicija. Možda te samo žele naživcirati.

- Dečki, smirite se.- Aedan je pokušao smanjiti tenzije, no sir Jory se nije dao utišati.

- Moja žena je u Higheveru sa djetetom na putu. Da su me barem upozorili...ne čini mi se pošteno.

- Bi li došao da su te upozorili? Možda zato i nisu. Čuvari rade ono što moraju zar ne?

- Čak nas i žrtvovati?!

- Žrtvovao bih i puno više kada bi to zaustavilo Blight. Možda ćeš umrijet, možda ćemo svi umrijeti. Ako nitko ne zaustavi mračnjake umrijet ćemo sigurno.

Njihovu raspravu prekinuo je Duncan koji je polako prilazio kamenom stolu na kojem su stajale bočice sa krvlju i kalež.

- Sivi Čuvari osnovani su za vrijeme prvog Blighta kada je ljudski rod bio na rubu uništenja. Tada su prvi Sivi Čuvari pili krv mračnjaka i svladali svoju zarazu.

- Mi...pit ćemo krv tih...stvorenja?- sir Jory bio je zgrožen.

- Kao što su prvi čuvari radili prije mene i ja prije vas. To je izvor naše snage i naše pobjede.

Duncanov dubok glas zvučao je svećano dok je jeka koja se odbijala od hladnih zidova stvarala gotovo mističnu atmosferu.

- Ne prežive svi koji popiju krv, ali oni koji da, promjene se zauvjek. To je razlog zbog kojeg je ritual tajna. To je cijena koju plaćamo. Govorimo samo nekoliko riječi prije početka Pridruživanja, ali te riječi govore se od od prvog Čuvara. Alistere, hoćeš li?

Mlađi Čuvar ponizno je spustio glavu i zatvorio oči dok je izgovarao drevne riječi.

- Pridružite nam se braćo i sestre. Pridružite nam se u sjenama gdje budno stojimo. Pridružite nam se dok nosimo dužnost kojoj ne možemo prekršiti zakletvu. Ako stradate, znajte da vaša žrtva neće biti zaboravljena i da jednog dana, mi ćemo se pridružiti vama.

Duncan je podigao veliki kalež i pružio ga Davethu koji je teško uzdahnuo i oprezno ga prinio usnama otpivši mali gutljaj. Napravio je nekoliko koraka unatrag da bi nakon toga bolno zavrištao hvatajući se za vrat nakon čega je pao na koljena dok mu se cijelo tijelo napinjalo u želji da povrati otrovni sadržaj.

- Žao mi je Daveth.- Duncanov glas bio je miran, no prožret tugom kao da je ovo gledao već mnogo puta.

Davethove usne otvorile su se u posljednjem bezglasnom vrisku nakon čega je mrtav pao na zemlju. Aedan je osjetio mučninu u želucu dok je gledao Duncana kako se okreće prema vitezu.

- Pristupi, sir Jory.

- Ali...ja imam ženu i djete...da sam znao. - Na svjetlu mjesečne, vitezovo lice izgledalo je poput mrtvačkog.

- Nema povratka.- upozorio ga je Čuvar dok mu je pogled postao oprezan.

- Ne! Tražite previše, u ovom nema slave!- Jory je izvukao svoj mač i sve više uzmicao.

Duncan je spustio kalež i polako prilazio uznemirenom vitezu.

- Ne prilazi! - Jory je zamahnuo širokom oštricom, no stariji ratnik bio je brži odbivši njegov udarac jednim bodežom dok mu je drugi zabio u grudi.

- Žao mi je Jory. - rekao je tiho i pustio ga da klizne niz zid.

Mirno se vratio do kamenog stola i okrenuo se prema zapanjenom Aedanu pružajući mu pehar.

- Pridruživanje još nije završeno. Pozvan si da se podvrgneš Zarazi za veće dobro.

Prihvatio ga je hrabro i mirno kako i dolikuje Couslandu, zatim naglo popio njegov sadržaj.

Duncanov pogled je počivao na njemu dok se odmaknuo za korak i svečano izjavio.

- Od odvoga trenutka, ti si Sivi Čuvar.

U prvi trenutak nije se ništa dogodilo, no već sljedeći u glavi mu odjekne tisuće zaglušujućih glasova. Čvrsto je stisnuo zube i oči dok se rukom uhvatio za glavu koja kao da je pulsirala. Jedan snažan glas koji ga je dozivao natjera ga da otvori oči koje su tog trenutka bile potpuno bijele. Bijele baš kao i kod stvora koji ga je dozivao rikom bez riječi, no on ga je razumio jer toga trentka on je postao Sivi Čuvar. Bol ga sruši na zemlju i on ugleda puni mjesec i zvjezdno nebo, a zatim i glave svojih suobraca.

- Gotovo je, dobrodošao.

Aliser mu je pružio ruku i povukao ga sa hladnog kamenog poda.

- Još dvije smrti. Na mojem Pridruživanju je umro samo jedan, ali je bilo...grozno. - u glasu mu je jasno čula ogavnost i tuga, kao da se nerado prisjeća toga. - Drago mi je da je barem jedan od vas preživio.

Aedan se trenuto nije osjećao naročito sretnim sto je preživio. Teturavo se uspravio i protrljao čelo. U glavi mu je pulsirao i uz to imao je osjećaj kao da je pojeo žeravicu.

- Kako se osjećaš? - upitao je Duncan pažljivo ga promatrajući.

Aedan je stisnuo zube, zatim se uspravio do punog stasa i ispravio ramena.

- Gotovo je, dobro sam.

- Jesi li imao snove? - upitao je Alister - Ja sam imao užasne snove nakon mog Pridruživnja.

Novi Čuvar je potvrdno kimnuo, a Duncan se požurio objasniti.

- Takvi sni dolaze kada počneš osjećati mračnjake, kao i svi ostali. To i još mnogo toga će ti se objasniti u nadolazećim mjesecima.

- Prije nego zaboravim, posljednji dio Pridruživnja. - Alister je prišao i uzeo nekoliko krv koja je ostala u kaležu. - Uzimamo malo ove krvi i stavljamo je u privjesak. Nešto da nas sjeti na one, koji nisu došli ovoliko daleko.