DOBA ZMAJA

Putovanje

Drugi dan njihovog puta prema Crvenim liticama proticao je u puno vedrijoj atmosferi. Družina je počela međusobno razgovarati i polako se upoznavati, što je uvijek bilo dobro. Ukoliko se svide jedni drugima, veća je vjerojatnost da će si međusobno čuvati leđa. Aedan je bio zadovoljan tim malim napretkom.

- Što misliš, hoće li nam arl Emmon pomoći?

Aedanovo pitanje bilo je upućeno Alisteru koji je neprestano hodao pola koraka iza njega i povremeno se osvrtao na ostatak družine.

- Arl Emmon me odgojio i znam da je dobar čovjek. Pomoći će nam.

Aedan se zbunjeno namrštio i pogledao ga preko ramena.

- Zar nisi rekao da si odrastao u hramu Pjeva?

- Poslali su me u hram kada sam imao deset godina..- zastao je na trenutak, zatim gotovo posramljeno nastavio.

- Ja sam kopile. Moja majka je bila sluškinja u dvorcu i umrla je dok sam još bio dijete. Arl Emmon mi nije bio otac, ali me je primio k sebi i dao mi krov nad glavom. Bio je dobar prema meni iako nije morao. Poštujem ga i ne zamjeraram mu što me poslao u hram kada sam bio dovoljno star.

- Zašto te je uopće poslao tamo?

- Oženio se mladom ženom iz Orlaisa  zbog čega je imao problema sa kraljem budući da je rat tek završio. Uglavnom, novoj arlesi su smetale glasine da sam ja arlovo kopile. Naravno, glasine nisu bile istinite, ali su postojale. Arlu nije smetalo, ali njoj je. I tako su me spakirali i poslali u najbliži hram. Arlesa se pobrinula da znam kako dvorac nije moj dom. Prezirala me.

- Strašno je tako nešto učiniti dijetetu.- Komentirao je Aedan namršteno.

- Možda. Tek sada vidim da se osjećala ugroženo zbog moje prisutnosti. Ne mogu je kriviti, vjerojatno se pitala da li su glasine istinite.

Aedan je kimnuo da razumije. Tišina je potrajala nekoliko trenutaka prije nego je Alister ponovo odlučio progovoriti.

- Sjećam se da sam imao amulet sa svetim simbolom Andraste. Jedina stvar koja mi je ostala od majke. - Alisterovo lice prekrila je sjeta. - Bio sam toliko bijesan što me šalju iz dvorca da sam ga potrgao i bacio o zid i razbio se.

Aedan se ponovo okrenuo kako bi ga pogledao. Tuga i žaljenje izbijali su iz njegovih svjetlo smeđih očiju.

- Glupo, glupo od mene. - Nastavio je tiho - Arl je nekoliko puta dolazio u samostan da vidi kako sam, ali bio sam tvrdoglav. Mrzio sam to mjesto i krivio sam ga ga za sve. Nakon nekog vremena, jednostavno je prestao dolaziti. To je cijela priča.

- Žao mi je.

Odmahnuo je rukom kao uopće nije važno, a na lice mu se vratio uobičajeni cerek.

- Alister! - Prenuo se iz misli na Lelianin poziv zatim trenutak zastao kako bi hodao uz nju - Što je bila ona...juha koju smo sinoć večerali?

- Ah to?! To je tradicionalni Fereldenski gulaš sa janjetinom i graškom. Da li ti se svidjelo?- Upitao je sa smiješkom.

- Oh, znači, to je bila janjetina? Imala je određenu...teksturu koju inače ne povezujem sa janjetinom.

- U Loteringu nisu spremali janjeći gulaš?

- Tamo smo imali jednostavne obroke. Cijele žitarice od kojih su se radili keksi ili kruh i lagano kuhano povrće iz vrta.

- Ah, značh, zadnji gulaš koji si jela bio je kuhan na Orlesianski način. Hrana ne bi trebala biti tako ukrašena i pretenciozna. Ovdje u Fereldenu, radimo ga na pravi način. Uzmemo sve sastojke, bacimo u najveći lonac kojeg možemo naći i kuhamo koliko god je dugo moguće dok sve nije jednolične sive boje. Čim sve izgleda potpuno stopljeno i nejestivo, tad znam da je gotov.