DOBA ZMAJA

Crvene litice selo

Kako su se  približavali Crvenim liticama tako je šuma postajala sve rjeđa i polako ju je zamjenjivalo visoko raslinje iz kojeg su se mjestimice uzdizali visoki borovi. Velika rijeka koja je tekla kroz šumu, obrušavala se sa litice i tvorila glasni vodopad koji se razbijao podnožju i zatim, tekao u Calehan jezero.
Aedan nije mogao ne primjetiti Alisterovu napetost. Sa lica mu je nestao uobičajeni cerek i zamjenilo ga je zabrinuto mrštenje. Čak nije ni odgovarao na Morriganine neprestane provokacije. Bio je uvjeren da je nervozan što će nakon toliko godina vidjeti čovijeka koji mu je bio poput oca, no kada su izašli na glavnu cestu, Alister se okrenuo prema svome suborcu i sa napetim izrazom lica upitao:

- Možemo li razgovarati na trenutak? Moram ti reći nešto što sam vjerojatno trebao reći ranije.

- Naravno, što je?

Povukli su se dalje od grupe kako bi imali privatnosti. Alister je uzdahnuo kao da se sprema na megdan, no ipak je odlučno počeo.

- Pričao sam ti kako me je arl Emon odgojio? Da je moja majka bila sluškinja u dvorcu i da me on primio k sebi?

Aedan je kimnuo da se sjeća tog razgovora.

- Eh pa, razlog zbog kojeg je to učinio je...- nervozno se počešao po potiljku- pa, moj otac je bio kralj Maric. Što znači da je Cailan moj...polubrat. - Rekao je prateći Aedanovu reakciju.

Mladi lord je nekoliko trenutaka šokirano zurio u njega ne vjerujujući u to što je upravo čuo. Alister je sin pokojnog kralja?! Tek kada si je ponovio te riječi počeo je primjećivati sličnost sa mladim kraljem Cailanom. Obojica su bili visoki i stasiti, svijetlo smeđih očiju i plave kose. Osim što je Alisterova kosa bila kratka kao i kod većine vojnika.

- Znači, - počeo je Aedan kada se konačno sabrao - ti nisi samo kopile, nego i kraljevsko kopile?

Alister se gorko nasmijao.

- Da, čini se da dođe na to. Trebao bih češče koristiti tu izjavu. - Uzdahnuo je kao da mu je lakše što je taj teret skinuo sa leđa.

- Rekao bih ti, ali... To mi zapravo nikada nije ništa značilo. Bio sam smetnja i moguća prijetnja za Cailanovu vladavinu i zato su me držali u tajnosti. Nikada nisam nikome govorio o tome. Svi koji su znali za to su me vrijeđali ili tetošili. Čak me i Duncan držao dalje od borbi zbog toga. Nisam želio da znaš što je duže moguće. Žao mi je.

- Ipak si mi trebao reći. - Aedan se trudio da ne zvuči optuživački, ali prešutio mu je jako važnu stvar. Stvar koja bi mogla utjecati na budućnost kraljevstva.

- U pravu si, trebao sam. Da budem iskren, to mi nije donjelo ništa drugo nego probleme. Uglavnom, to je to. To sam ti htio reći. Mislio sam da je to nešto što bi trebao znati.

Aedan se nasmiješio i odmahnuo glavom.

- Nadam se da ne skrivaš ništa drugo.

- Osim svoje neobične ljubavi prema siru i manje opsesije sa frizurom, ne. To je to. Samo, ta stvar sa princem.

- Onda, da li bih te trebao zvati princ Alister?- upitao je Aedan sa osmijehom.

- Ne! - Pobunio se gotovo prestravljeno - Tvorčeva mu daha, te riječi mi izazivaju srčani udar. To ionako nije istina, ja sam sin punčanke. Uvijek su mi davali do znanja da u mojoj budućnosti nema trona. I što se mene tiče to je u redu. - Uzdahnuo je i brzo nastavio.

- Ako bi itko trebao preuzeti tron onda je to arl Emon. Nije kraljevske krvi, ali je Cailanov ujak i što je još važnije, jako je popularan među ljudima. - Zastao je na trenutak promatrajući Aedanovu reakciju.

- Eto ti. Možemo li sada nastaviti dalje? Ja ću se pretvarati da ti i dalje misliš da sam da sam samo neki nitković koji je bio previše sretan da bi poginuo sa ostalim Sivim Čuvarima.