DOBA ZMAJA

Kockari divljina

Četiri muškarca su čavrljanjem  ublažavali napetost zbog danog im zadatka i tako su se uspjeli nešto bolje upoznati. Daveth je bio džepar u glavnom gradu Denerimu, gdje je pokušao opljačkati i samog Duncana, no garda ga je ulovila u bježanju i trebao biti obješen. Duncan, impresioniran njegovom brzinom i smjelošću, iskoristio je pravo regrutiranja i unovačio ga. Sir Jory je neprestano pričao o svoj trudnoj ženi i kako će joj se vratiti čim Ferelden više neće trebati njegov mač. Na samom ulasku u šumu potpuno su utihnuli i napeli sva čula spremni na sve. Oprezno su koračali prateći utabanu stazu dok su gotovo svuda oko njih bile ruševine Tevinterovih građevina. Sivi kameni stupovi ležali su na zemlji prekriveni mahovinom, kameni blokovi potpuno obrasli otrovnim bršljanima i ostaci zidova koji su na mjestima virili iz zemlje djelovali su jezivo. U tom dijelu šuma nije bila gusta stoga su se lako kretali i brzo napredovali sve dublje kada im do ušiju dopre zapomaganje. Ubrzali su korak i ugledali na zemlji muškarca oblivenog krvlju.

- Pomozite molim vas... - Jauknuo je ranjeni vojnik.

- Hm, nije mrtav ni upola kak se čini.- komentirao je Alister nakon što ga je bolje promotrio.

- Moju izvidnicu su napali mračnjaci, došli su ispod zemlje.- glas mu je drhtao sa svom riječi - Molim vas pomozite, moram...moram se vratiti u kamp.

- Trebali bi ga barem zakrpati prije nego ga pošaljemo dalje.- Aedan je pažljivo proučavao njegovu ranu.

Alister je kimnuo i posegnuo u malu kožnu torbu koju je nosio oko struka izvukavši čistu gazu i nekoliko traka za vezanje. Brzo je sanirao vojnikovu ranu i dao mu nekoliko gutljaja napitka protiv bolova. Za nekoliko minuta vojnik je uspio ustati i drhtavim nogama krenuti prema kampu.

- Jeste li čuli?- upitao je sir Jory- Mračnjaci su uspjeli svladati cijelu patrolu, a nas je samo četvero. Nisam kukavica, ali ovo je glupo i nerazumno.

- Smiri se, svi Sivi Čuvari mogu osjetiti prisutnost mračnjaka. Zato sam ja ovdje. Bez brige, neće nas uhvatiti nespremne.- Alister nije izgledao zabrinuto.

- Jesi li čuo gospodine viteže?!- rekao je Daveth - Možda ćemo umrijeti, ali bit ćemo upozoreni prije toga.

Joryu to nije bilo ni malo smiješno. Mrkim pogledom prostrijelio je lopova zatim ga odgurnuo na stranu i nastavio utabanom stazom dublje u šumu. Nakon gotovo pola sata hoda došli su u močvarni dio šume koji je također bio ispunjen Tevinterskim ruševinama koje je polako gutala meka zemlja. Reski miris truleži koji je dopirao iz zeleno crne vode ispunio im je nosnice. Aedan je pokušavao disati na usta, ali činilo se da zrak ima ne samo miris nego i okus truleži.

- Ovdje su!- upozorio ih je Alister na što su svi izvukli svoje oružje i oprezno promatrali okolinu.

Životinjski urlik stigao je sa brijega ravno ispred njih nakon čega su se prema njima sručila šestorica mračnjaka. Alister je bio u pravu. Izgledali su čudovišno. Crno sive kože pune krasta, oštrih i dugih zubi sa izbočenim čeljustima dok su im ćelave glave imale razne koštane izbočine. Aedan nije stigao misliti o njihovom izgledu jer je prema njemu jurio ogromni mračnjak koji je, kako mu se činilo nosio oklop od kostiju. Mladi lord ukopao se nogama u zemlju i štitom dočekao snažan udarac maljem nakon čega je brzo trznuo štitom u stranu i u istom potezu mačem zasjekao vrat mračnjaka. Urlik praćen liptanjem krvi izašao je iz stvora nakon čega je beživotno pao na zemlju. Požurio je pomoći ostalima, no činilo se da se da nije bilo potrebno. Daveth je preciznim pogodcima svojim lukom ubio dvojicu zatim je izvukao kratke mačeve i zaletio se na mračnjaka koji je prilazio s leđa sir Joryu. Alister je bez ikakvih problema svladao stvorenje koje je bezumno i bez ikakve taktike navalilo na njega. Brzo se izmaknuo i udario mračnjaka štitom u potiljak i zabio mač u leđa. Sve je bilo gotovo u nekoliko minuta i svi su olakšavajuće odahnuli. Aedan je spremio mač u korice zatim čučnuo da bolje prouči mrtva stvorenja.