Narančasto sunce polako se spuštalo iza masivnih planina i ustupalo svoje mjesto srebrnim mjesecima. Aedan je prvi stigao do starog mlina i pridružio se sir Perthu koji je stajao na čelu grupe od osam vitezova. Zbog šljemova im nije mogao vidjeti lica, no napetost se osjećala u zraku i nije bilo teško zaključiti da su zabrinuti. Mladi Čuvar pomno je pratio široki put koji se sa blagom uzbrdicom penjao na vrh brijega, zatim skretao na desno prema ulazu u dvorac. Sve je bilo mirno i tiho. Gotovo previše tiho. Primjetio je da se netko dolazi iz sela, uspinjajući se brzim koracima. Aedan je znao da dolazi ostatak njegove družine jer jasno čuo Alisterov iznerviran glas.
- Zašto stalno tvrdiš da sam glup?! Ja nisam glup. Zar ne?- upitao je najednom nesigurno na što se Morrigen zabavljeno nasmiješila.
- Ako moraš pitati...
- Zato jer vrijeđaš moje muževne osjećaje. Sve do jednog.
- Onda ću ti svakako napisati ispriku kad sve ovo završi.
Rekla je rugajućim tonom na što se Alister namrštio.
- Školovan sam u hramu Pjeva. Učio sam povijest. Oni ne stvaraju glupe templare.
- Onda sam sigurno pogriješila. Jako sam impresionirana. - odgovorila je, ne udostojeći se pogledati ga.
- Nisi. - Alister se još više namrštio - Ni ne slušaš me uopće.
- Opa! Čini se da ipak jesi pametniji nego što izgledaš. Tvoj hram se sigurno jako ponosi tobom.
- Jeste li završili? - Upitao je Aedan prekidajući njihovu prepirku.
- Za sada. - Odgovorio je Alister dok je pogledom strjeljao crnokosu vješticu.
- Gdje su ostali? Uskoro će mrak.
- Ovdje smo.
Čuo je Lelianin nježan glas. Okrenuo se i ugledao nju i Stena kako se energično uspinju k njima. Aedan se zadovoljno nasmiješio ugledavši Qunaria u oklopu i naoružanog širokim mačem za dvije ruke. Morao je priznati da izgleda zastrašujuće tako visok i krupan.
- Moj pas je hramu? - Upitao je Aedan Lelianu.
- Za sada, da. Jako se trudi pobjeći.
Mladi Čuvar je to i očekivao. Tako bi bilo uvijek kada bi negdje otišao bez njega, pogotovo ako je znao da ide u borbu.
- Ne brini se, neće uspjeti izaći.- Uvjeravala ga je ona, a Aedan se nadao da je tako.
Uskoro je stigao i Dwyn, naoružan teškim maljem dok su njegova dva stražara strateški rasporedila oružje. Jedan je nosio luk i strijele, a drugi mač i lagani štit. Pozdravili su se kimanjem glave nakon čega su se smjestili uz bok sir Perthovim vitezovima.
Sunce je potpuno zašlo, a tama je postajala sve gušća i uskoro su se uz svaku cestu u selu palile baklje dok je na sredini trga buknula velika lomača čiji se plamen dizao visoko iznad krovova kuća. Aedan je promatrao selo koje se prostiralo u dolini pod njima i nadao se da su spremni za užase koji ih čekaju. Vilenjak iz taverne je stigao posljednji. Tiho i gotovo neprimjetno je prošao uz njih te stao u zaleđe iza svih boraca. Njegovo pomalo izduženo lice, tipično za vilenjačku rasu odvalo je strah i zabrinutost dok je promatrao mračni dvorac iznad njih.
Kako je vrijeme odmicalo tako je napetost sve više rasla. Imali su previše vremena za razmišljanje o svim mogućim crnim scenarijima i to je stvaralo napetost među ljudima. Najednom je tišinu prekinulo melodično hihotanje za koje je Aedan sa sigurnošću mogao reći da pripada Leliani. Zbunjeno se namrštio i pogledao ju preko ramena, no ona je gledala Stena i neprestano se hihotala.
- Vidjela sam što si radio malo prije tamo. - Rekla je sa osmijehom kimajući glavom prema selu.
Sten je spustio svoj namršteni pogled na nju, očito ne znajući na što misli.
YOU ARE READING
DOBA ZMAJA
FanfictionDoba zmaja se naziva vrijeme, kada čudovišna stvorenja zvana Mračnjaci, pronađu dušu drevnog Boga i okaljaju je svojom pokvarenošću. On tada ustaje u obliku zmaja i vodi ih u uništenje svijeta kojeg nastanjuju ljudi, vilenjaci, patuljci i čarobnjac...
