Odabrana

9

***

Dva dana. Prošla su puna dva dana i dvije noći. A od Isaaca... ni traga ni glasa. Pa, definitivno je održao obećanje, pomislila si je u glavi.

Danas joj je rođendan. Prije je bila užasno uzbuđena oko takvih događaja. Obožavala ih je točnije. Ipak, sada joj se to činio nebitan događaj, kao odabir što će jesti ili nešto slično.

Stajala je pri ulazu u klub koji je Ivette iznajmila za večeras. Bilo je tu toliko ljudi. Većinu je poznavala, s obzirom na to da je Ivette svim Leylinim prijateljima obezbjedila dolazak ovdje. Neki su odavde, po Ivettinim riječima, upoznale su ih u ovih sedam dana koliko su tu. Ali Leyli su oni samo bili lica bez imena u masi.

Dočekivala ih je, pozdravljala, osmjehivala se i primala darove zahvaljujući se. Neki ih nisu ni donijeli, došli su jer su čuli za tulum iako nisu poznavali slavljenicu.

A Leyli se činilo kao da je u drugom svijetu. U nekom besmislenom razgovoru, bacila je pogled u svoj odraz u zrcalu koji je zauzimao čitav jedan zid.

Smeđa, duga kosa koja je sada stojala ukoovrčana i zabetonirana lakom. Dugo lice, sa čokoladno smeđim očima i prćast nos. Iskreno, nikada nije voljela svoj oblik lica. Visoko tijelo koje je djelovalo još više na ovim vrtoglavo visokim, crvenim petama. Na sebi je nosila crnu, usku i veoma kratku minicu, te lepršavi top drečave boje, koji je otkrivao dio njezina trbuha. Jako našminkane oči i bež ruž na usnama. Naravno, sve je bio rezultat Ivettina nagovaranja i odabiranja odjeće. Njoj iskreno, nije bilo stalo. Ni do rođendana, odjeće niti ovog tuluma.

Jer si iz glave nije mogla izbaciti događaj od prije svega 48h, možda malo više. Činilo se kao da je prošlo tisućljeće, ali i kao da se sve to dogodilo prije nekoliko sekundi.

Razmišljala je o svemu tome, doista jest. Možda i previše. Razum joj je govorio da to sve ne može biti istina, ali neki instikt unutar nje joj je govorio da je to sve bolno stvarno.

Zbog toga, nije znala što misliti, ali doslovno.

Uskoro su u klub navirale mase, a među njima i jedno poznato lice. Isaac. Kada ju je pronašao pogledom, samo joj se nasmješio i prošao dalje.

Pokušala ga je ignorirati čitavu večer, jer se malenim djelićem sebe nadala da je sve ono sanjala. Bila je potpuno zadovoljna svojim životom i nije ga željela promjeniti iz korjena. A Isaac je sa sobom donosio upravo te promjene.

Ipak, čitavu večer, pogled je letio njemu. Promatrala ga je. Bio je normalan, pričao sa vršnjacima i smijao se. Svi bi pomislili da je isti kao i svi, ali je ona dobro znala da nije.

Ostatak večeri joj je proletio u hipu. Bila je dezorijentirana, kao da je hipnotizirana, sve se činilo nevažno. Pričala je i smijala se, a mislima bila daleko. I upravo tako, proletjelo je dva sata i stigla je ponoć.

Kako se rodila u ponoć, ljudi su uzbuđeno počeli odbrojavati zadnje minute, a Leyla je stojala na malenoj, uzvišenoj poozrnici sa ogromnom tortom pored sebe. Iako se smješila, gledala je u Isaaca koji je bio smrtno ozbiljan.

„10, 9, 8..."

A tada je iznenada osjetila mučninu. Kao da se unutar nje nešto prevrnulo.

„7, 6..."

Kako se odbrojavanje bližilo kraju, ona čudna mučnina se samo pojačavala.

„5, 4..."

Počelo joj se vrtjeti, te se brzo uhvatila za stalak na kojemu je stajala torta. Oči su joj se na trenutak zacrnile.

„3, 2..."

U masi je primjetila Isaaca kako sa zabrinutim pogledom na licu trči prema njoj. Trenutak prije nego je odbrojavanje završilo, izgubila je svu ravnotežu i svom težinom se oslonila na stalak. On nije izdržao, te je ogromna torta završila na podu.

„1!"

Diskotekom se pročuo vrisak, pljesak i čestitke, a nju su noge izdale. Prije nego je glavom udarila od pod, pala je u nečije naručje. Otvorivši oči, Isaacovo veličanstveno lice je bilo udaljeno svega nekoliko centimetara. I dok je gledala u njegove morsko plave oči, povjerovala je. U sve što su joj ispričali, što se dogodilo.

Jer je znala da upravo u tom tu trenutku, ona je... prestala biti čovjek.

(Jučer je bilo točno mjesec dana od objavljivanja prvog dijela, i za samo mjesec dana na priči ima 1K+ pregleda i 200+ glasova. Jedno veliko HVALA svima vama koji prate ovu priču, volim vas! Nastavak malo kasni, a i nije baš uzbudljiv, ali je važan. Od idućeg dijela pa nadalje će biti više trenutaka između Isaaca i Leyle, pa što očekujete? 

Inače, kakvo je vrijeme u vas? U Mostaru je izgleda zima ranije došla (hoću ljeto nazaaaad!))

16.7.2016.