Možda ćete čuti u nekoj uličici, starca kako priča priču o magiji, o izgubljenim vremenima i nezapamćenim katastrofama. Čuti ćete priču o djevojci koja je svojim suzama potopila sami New York. Priču o nemogućoj ljubavi i tajanstvenom daru. Starac će...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
(ovo gore je slika tog vrha na koji naša ekipa ide. zaboravila sam ga staviti na prošlom dijelu lol xd)
***
„Napokon!" riječi koje su svima bile u glavi izgovori sa olakšanjem Clara. Brzo otvori zadnja vrata crnog, unajmljenog džipa i izađe u mrkli mrak, te tako pusti Isaacovu ruku po prvi put kroz čitavu vožnju.
Leyla je odahnula, ni ne shvaćajući da zadržava dah. Ovo trosatno putovanje ju je iscrpilo, a ponajviše zbog toga što se morala stiskati na zadnjem sjedištu pored Isaaca i Clare, koji su čitavo vrijeme razmjenjivale kratke poljubce i zagrljaje. Stvarno, ali stvarno nije željela to gledati. Naravno, nije za to mogla kriviti plavokosu, predivnu djevojku ispred auta, već prokletu sudbinu koja je sve zakuhala.
A onda joj misli lagano skrenu na razlog zbog kojeg su ovdje. Vjerovatno u roku od nekoliko minuta će vidjeti, ne, upoznati samu Božicu, a to ju je strašilo više nego bi trebalo. Božica je moćna, to je sigurno, jer je samo Bog moćniji od nje. Ali što ako ju je ona sama razočarala? Ako je izbor već prošao, a da ona toga nije bila ni svjesna. A ona nije dobro izabrala. Nije se bojala Božice, već razočarenja koje bi kod nje mogla probuditi.
„Hej, ideš li?" nečija kuštrava glava proviri unutar auta otrgnuvši je iz okova misli. Pogleda prema Isaacu te se slabašno osmjehne, osjećajući nervozu kako raste u trbuhu.
„Idem, malo sam se zamislila." odgovori kratko i odgurne se rukama dotaknuvši čvrsto tlo nogama. Brzo istegne ukočeno tijelo uz maleni škljocaj kostiju. Krajem oka promotri golemo podnožje Olimpa prekriveno šumama koje se podizalo prema nebu, a usporedno s tim je i šuma mjenjala svoje karakteristike. Vrh planine se skrio njihovim pogledima, okružen maglom.
„Znači gore negdje gore se nalazi Božica. Jesi nervozna?" sa rukama u džepovima, Isaac upita Leylu i skrene pogled sa Olimpa na nju.
Leyla se ponovno osjeti važnom samim time što Isaac razgovara sa njom, ali ipak pogledom potraži Roberta, Arthura i Claru. Trojac se nalazio desetak metara ispred auta, okrenut leđima. Tek kada se uvjerila da nitko neće ništa posumnjati – iako je razgovarati sasvim normalno, odgovori: „Ako ćemo iskreno, umirem od straha. Ali moramo to obaviti."
„U pravu si. Ali, nemoj se bojati. Predivna si osoba i siguran sam da će Božica biti oduševljena što te vidi. Uostalom, imaš mene." progovori sa toplinom u glasu koja bi mogla parirati onoj u zraku. Isaac nakon svih tih riječi obruši nježni poljubac u obraz, tek okrznuvši mekanu, mirisnu kožu.
„Drago mi je znati." sa smješkom mu odgovori i namigne,a zatim se oboje bez riječi pridruže trojcu ispred.
Svi su se divili planini i izražavali uzbuđenje, ali je Clara bila tiha. Uglavnom zbog toga što je maloprije sasvim slučajno, krajem oka uhvatila Isaaca kako ljubi Leylu u obraz. Znala je da to nije ništa posebno i ne mora ništa značiti, ali njoj je značilo. Uglavnom zato što joj Isaac nikada nije rekao da je toliko blizak sa Leylom.
