18.POGLAVLJE - "Ime"

178 7 0
                                    

Ulazim u bolnicu i zatićem glavnu sestru kako mi polako prilazi.

"Dobro jutro." srdačno ju pozdravim te mi ona uzvrati pozdrav jednim velikim osmjehom. "Stigla je i naša heroina. Elena, draga, bravo. Nebi mnogi mogli napraviti tako nešto." bila sma iznenađena njenom pohvalom. Ni na kraj pameti mi ne bi bilo da će me glavna sestra ovako nahvaliti.

"Hvala vam, ali ja sam samo radila svoj posao." "Znam draga, ali pustimo sad to. Majka dječaka je rekla da te želi vidjeti." "Da naravno, u kojoj su sobi?" pitala sam ju. "201." Nasmješila sam joj se i uputila prema gardarobi.

Nakon što sam obukla uniformu zaputila sam se prema sobi u kojoj su bili majka i dječak. Tiho pokucam na vrata i kad začujem jedno uđi, polako uđem u sobu. Majka je ležala na krevetu dok je maleni djecačić ležao na njenim prsima.

"Dobro jutro." pozdravila sam ju na što m je ona uzvratila osmjeh. "Sestro, napokon da vam se i osobno zahvalim. Ogromna vam hvala što se spasili mog sina." govorila je s osmjehom na licu.

"Nemojte mi se zahvaljivati, samo sam radila ono što sam dužna napraviti." "Znam, ali želim vam se nekako zahvaliti. Zato sam odlučila vama dati priliku da odaberete ime za mog sina."

Bila sam, blago rečeno, šokirana. Želi da ja odaberem ime za ovog malog anđela. Suze su mi se počele nakupljati u očima. Pokušavala sam ih savladati i ne dopustiti im da me slome. Emotivna sam, možda i previše.

"Stvarno?!" "Da." odgovorila je smješeći se. Pruila mi je malenog te sam ga ja primila u ruke. Gledajući njegovo maleno lice razmišljala sam o raznim imenima. A onda sam se sjetila. "Stefan. Neka se zove Stefan." Njegova se majka oduševila imenom: "Stefan. Sviđa mi se. Jako."

Bebu sam vratila majci. "Usput ja sam Elena." "Maria." predstavila se i majka malog Stefana. "Drago mi je. Maria, ako bilo što zatrebate samo mi se javite. U redu?!"

"Naravno, hvala vam sestro." zahvalila se. "Neopisivo mi je drago što ovaj mali anđeo i dalje živi. Slomilo bi me da nisam uspjela." uputila sam joj jedan topao osmijeh.

"Hvala Bogu što jeste. Vi ste sestro hrabri anđeo kojeg nam je Bog poslao da nas spasi." govorila je Maria mazeći Stefanovu ručicu.





U tvojim rukama (SLOW UPDATE)Where stories live. Discover now