12. POGLAVLJE - "Slobodan dan"

235 8 0
                                    

Elena P.o.V.

Noć je bila burna, ali uspjeli smo. Spasili smo sve ozljeđene.

Trenutno sjedim kraj prozora u prostoriji za osoblje sa šalicom vruće kave dok promatram izlazak sunca. Toliko sam iscrpljena da me još jedino kava održava budnom.

Odjednom čujem otvaranje vrata iza svojih leđa i već u sljedećem trenutku ugledam Jordana kako sjeda pored mene i toči kavu u svoju šalicu. "Jeli sve riješeno?" pitala sam ga prije nego sam otpila veliki gutljaj kave. "Svi su pacijenti zbrinuti i stabilno." odgovorio je na moje pitanje umornim i hrapavim glasom, "Ajde pokupi svoje stvari, vozim te doma." dodao je. "Ali moram još ostati, sestrama treba pomoć..." u mojem me nastojanju da se pobunim prekinuo dodavajući: "Elena, napravila si i previše noćas. Definitivno zaslužuješ slobodan dan danas."

" Ali..." željela sam mu reči da hoću raditi danas, da želim biti uz pacijente, ali nije mi dopuštao. Nakon što sam se presvukla i pokupila svoje stvari izašla sam iz bolnice i ugledala Jordana kako stoji naslonjen na crveni mercedes.

"Odakle ti auto?" pitala sam ga zbunjeno zato što smo sinoć došli taksijem. "Zvao sam Maxa da mi doveze auto." Prisavši mu bliže, otvorio mi je vrata i pustio me da sjednem. Zatvorivši vrata zaobišao je auto i sjeo na mjesto vozača.

(***)

Vozili smo se kojih dvadesetak minuta kroz jutarnju gradsku gužvu. Oboje smo šutjeli dok je svatko gledao u drugom pravcu. Ja sam gledala kroz prozor, dok je njegov pogled bio usmjeren na cestu.

Tek bi ponekad pogledao u mene, ali ja nisam imala snage okrenuti glavu i uzvratiti mu pogled. Odjedno sam osjetila snažnu ruku koja se spustila na moju nogu.

Spustila sam pogled na njegovu ruku koja je još ležala na mojoj nozi. "Danas se odmori. Dajem ti slobodno." bilo je sve što je rekao prije nego se zaustavio ispred moje zgrade.

"Hvala na prijevozu i slobodnom danu. Ako će me trebati u bolnici neka me zovu." zahvalila sam mu se i dala doznanja da sam na raspolaganju ako dođe do bilo kakvih problema prije nego što sam izašla iz auta i zaputila se prema stanu. Bila sam toliko umorna da sam jedva dočekala da se otuširam i napokon legnem u svoj udobni krevet i odspavam.


U tvojim rukama (SLOW UPDATE)Opowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz