U tvojim rukama (SLOW UPDATE)

33.POGLAVLJE - "Istina"

Jordan P.o.V.

Luđački uljećem u traumu i zatićem Maxa svog krvavog kako leži na krevetu. A doktorica pored njega. Na čelu ima posjekotinu, a i razbijenu usnicu.

"Dijagnoza?" upitao sam zabrinuto. Doktorica koja ga je pregledavala podigla je pogled prema meni. "Ima slomljena rebra koja su uzrokovala ostećenje organa. I potres mozga zbog udarca u stražnji dio glave." Oblio me hladan znoj. "Morat će na operaciju." dodala je doktorica.

Prišao sam krevetu i primio njegovu ruku. 'Tko ti je ovo napravio?! U kakvu li si se nevolju sad uvukao nesrećo?!' u glavi sam pokušavao odgovoriti na pitanja, ali nisam mogao. Odjednom sam pogled spustio na njegove hlače kada mi je pažnju privukao papir u njegovu džepu. Dohvatio sam ga i pročitavsi poruku skamenio se.

"Vodite ga u operacijsku salu." prigovorio sam drhtavim glasom. Ostao sam sam u prostoriji, sam sa porukom koja mi je zaledila krv u žilama. "Tko je dovraga -F.?! Tko je El." Bio sam zbunjen. Previše zbunjen.

Odjednom sam osjetio nečiju ruku na mom ramenu. Okrenuvši se brzo ugledao sam Elenino zabrinuto lice. "Kakva je to poruka?" pitala me. "Ja... Pronašao sam ju u Maxovim hlačama." rukom je dohvatila papirić i uzela mi ga iz ruke.

Elena P.o.V.

Krv mi je u zilama zaledila. Tijelom mi prošla jeza kad sam pročitala poruku.

Ovo ti je kazna za neposluh El. Vratit ću se s još. - F.

Nije moguće?! Nije moguće da me ovako kažnjava?! On je lud! Totalno lud! Želi nauditi ljudima oko mene kako bi me se dočepao. Ne, ne mogu to dopustiti. Ovo mora prestati.

Jordan P.o.V.

Njeno je lice problijedjelo. Gledala je u taj papirić s ogromnim strahom u očima. Disanje joj se ubrzalo i postalo duboko. Kao da se guši. Počela se tresti. Ima blagi napadaj panike.

Brzo sam joj prišao i primio za ramena. Pogled je odmah podignula prema meni. Njene su oči bile jarko crvene, a suze joj se slijevale niz obraze kao slapovi. "Elena jesi dobro?" Nije odgovarala. "Elena?!" ponovio sam, ali ništa.

Drhtala je i dalje udublena u svoje misli. "Elena, šta se dešava?!" viknuo sam. "On...on..." nije mogla govoriti. "Elena, smiri se." pokušavao sam ju umiriti. "On je... naudio Maxu." uspjela je progovoriti drhtavim glasom.

"Tko??" bio sam zbunjen. Što ona zna o ovom?! Šta se desava?! Zašto ja ne znam ništa o ovom?! "Elena smiri se. Sve mi objasni." Tek se sada trznula i probudila iz misli. Opet je pogledala u moje oči. "Jordane, moramo do Maxa." uskliknula je i potrčala prema vratima.

"Ne, moraš mi objasniti." povikao sam trčeći za njom niz hodnik. Okrenula se. "Hoću, ali ne sad. Prvo moram vidjeti Maxa." bilo je sve što je rekla prije nego li je utrčala u operacijsku salu na kraju hodnika.

(***)

Elena P.o.V.

Ulazim u bolesničku sobu s dvije kave i ugledam Max kako bez svjesti leži na krevetu, a Jordan sjedi u naslonjaču pored njega. Hvala Bogu pa Max nije u životnoj opasnosti. Operacijom su uspjeli namjestiti rebra u spasiti organe, a na njemu je da se sad oporavi od svega.

Polako priđem Jordanu i pružim mu šalicu te počnem zaobilaziti krevet, ali me povuče i ja sjednem na njegovo krilo. "Elena, možeš li mi molim te objasniti?" Gledala sam u te njegove smeđe oći koje su zračile zbunjenšću, ali i nekom dozom straha.

"Mislim da nije ni vrijeme ni mjesto..." nisam uspjela dvoršiti kad me prekinuo, "Ja mislim da baš je. Zaboga Elena ovo je moj brat koji leži na krevetu bez svijesti zato što je isprebijen, a ti znaš više od mene. To me ubija. Elena, molim te." Sve je izgovorio u jednom dahu. Nisam mu mogla reči, mrzio bi me, ali ne mogu mu ni lagati. Mora znati istinu jer tko zna što Filip opet sprema.

"Ja sam kriva..." moj je glas bio tih, gotovo nečujan. "Kako to misliš ti si kriva, Elena?!" bio je jos više zbunjen, "Molim te reci mi." dodao je. "Ne znam kako, mrzit ćeš me." "Tebe nikada nebi mogao mrziti. Moram znati. Reci mi." molio me da počnem. Samo sam kimnula glavom i dodala: "Onda je najbolje da krenem ispoćetka." Kimnuo je i on glavom u znak razumjevanja.

Polako sam ustala i zaobišla krevet pa sjela u drugi naslonjač dok je on svaki moj pokret pratio svojim pogledom. Duboko sam udahnula i počela. "Sve je ovo počelo još daleko prije nego što sam došla ovdje. Zapravo sve je počelo kad sam se zaljubila u pogresšnog čovjeka, samo što to onda nisam znala. "

"Kakve to veze ima s Maxom?!" prekinuo me zeljeći što prije saznati cijelu priču. "Pusti me da završim. Vidjet ćeš da ima. Velike."

(...)

Gledao je u mene svo vrijeme. Nije čak ni popio gutljaj kave koliko je bio uredotočen. Svaku je koju riječ upijao i pažljivo razmišljao o njima.

Nakon što sam završila čekala sam njegovu reakciju, ali... Nje nije bilo. Zamišljeno je gledao u jednu točku vidno šokiran saznanjem. Znala sam da će to teško podnjeti. Sad je samo pitanje koliko me mrzi.

"Jordane?!" zazvala sam njegovo ime te polako ustala. "Ne mogu vjerovati." njegov je glas bio ispunjen boli. "To je cijela priča. Sad znaš istinu." "Kada si mi mislila reči?!" opet je progovorio. Šutila sam jer ni sama nisam znala odgovor.

"Kada?" ponovio je pitanje. "Ne znam." odgovorila sam. "I mislio sam." dodao je i polako ustao. Prišao mi par koraka, a onda stao gledajući u moje oči. Odjedom osjetim dvije snažne ruke kako se obmotavaju oko mog tijela i privlaće me u čvrst zagrljaj. Bila sam šokirana. Mislila sam da će vikati na mene, istjerati me iz sobe, a on me grli.

"Ne mrziš me?" pitala sam slabašnim glasom. "Nikada te nebi mogao mrziti" zastao je pa dodao, "Ne mogu opisati koliko mi je žao zbog ovog što si proživjela. Sve će biti dobro. Obećavam ti to."

  Utom sam se trenutku osjećala sigurnijom nego ikad. Nalazila sam se na najsigurnijem mjestu na svijetu, u njegovu zavrljaju. Ali koliko sam god htjela da mi pomogne, nisam mogla dopustiti da i on nastrada.

"Ne, Jordane. Ne zelim da se mješaš. Ne želim da i tebe povrijedi. Počeo je s Maxom znajući za tebe. Ne želim da i tebe povrijedi." govorila sam i dalje u njegovu zagrljaju. "Ne možeš sama. I vjeruj mi da mi se ništa neće dogoditi. Ne može mi ništa, jer ne smije."

Odmakla sam se od njega zbunjena njegovim rječima. "Kako to misliš ne smije?" malo sam se odmakla od njega. "Nije bitno. Samo želim da znaš da sam tu za tebe. Ok?" kimnula sam glavom i iste se sekunde opet našla u njegovu zagrljaju.