U tvojim rukama (SLOW UPDATE)

28.POGLAVLJE - "Pijem zbog nje..."

Jordan P.o.V.

Stajao sam još neko vrijeme na istom mjestu gledajući u prazno. Odavno je otišla, a ja sam joj dopustio. Ja sam idiot. Više nije bilo smisla stajati vani i čekati da se pojavi, jer neće. Znam da neće.

Polako sam ušao u kuću i zaputio se prema svojoj sobi. Ušao sam unutra i za sobom zatvorio vrata. Polako sam se okrenuo i leđima se naslonio na ista te skliznuo na pod. Sjedio sam tako, samo Bog zna koliko dugo, i gledao u jednu točku.

Povrijedio sam ju. Trebao sam znati da joj se neće svidjeti što sam donio tako važnu odluku umjesto nje. Trebao sam znati.

Ustao sam i prišao noćnom ormariću koji je stajao pored kreveta. Iz njega sam izvadio bocu viskija te se, otvorivši ju, nasmijem. Bože šta mi radi ta djevojka?! Ne mogu vjerovati koliko me začarala. Ne izlazi mi iz glave ni dok spavam, a sada zbog nje i pijem. Nisam se trudio točiti viski u čašu, samo sam nagnuo bocu i pio direktno iz nje.

Popio sam nekoliko velikih gutljajeva za redom te se namrštio na neugodan osjećaj kojeg je prouzrokovala tekućina koja se slijevala niz moje grlo. Odložio sam bocu na ormarić i prišao prozoru. Gledajći u nebo prekriveno zvijezdama sjetim se sinoćnje večeri kada smo sjedili zajedno u parku, držeći se za ruke. Cijeli svijet kao da nije postojao oko nas. Bilo samo ona i ja.

Odjednom me oblije hladan znoj i istog trena osjetim potrebu da izađem iz ovog zatvora u kojem se nalazim. Brzinski dohvatim jaknu iz ormara i mobitel i ključeve sa stola te se već u sljedećem trenu nalazim u svom mercedesu jureći niz ulicu.

Elena P.o.V.

Noćje odavno obgrlila New York. Kasna jesenja noć već je dovoljno hladna i ovaj hladni vjetar koji puše jos više pridonosi toj hladnoći.

Sjedim na balkonu svog stana umotana u deku s pogledom uperenim negdje u daljinu. Nije da promatram nešto zanimljivo, doslovno ne promatram ništa. Samo sjedim i zamisljeno gledam u jednu točku. Ne osjećam ni trunćicu hladnoće. Možda zato što već satima sjedim ovdje i već sam previše promrzla ili možda pak zato što od svih ovih osjećaja koji se vrte u mojoj glavi i ne daju mi mira, ne shvaćam da mi je hladno.

Osjećaji. Osjećaji su ovisnost. U školi su nas učili da su droga, alkohol i cigarete ovisnosti koje uništavaju život, ali zaboravili su spomenuti ono najbolnije. Zaboranili su na ljubav.

Boli me srce zbog mog ponašanja prema Jordanu. Boli ne duša jer sam bila toliko bezobrazna prema njemu. Nisam mu ni dopustila da objasni već sam samo pobjegla. Znam da je sve to napravio jer mu je stalo. Jer je dobra osoba, ali koliko god je predivno to što je učinio za mene, za osobu koja mu je nitko i ništa, toliko je i pogriješio.

Shvaćam da je imao dobre namjere, ali povrijedio me. Povrijedio me s tim što je donio tako važnu odluku o mom životu i mojoj budućnosti, a da najprije sa mnom nije razgovarao. On dobro zna da si ja fakultet nikada nebi mogla priuštiti i time što je platio školovanje za mene je pokazao da me želi kupiti darovima.

Ja nisam osoba koja se prodaje za skupe poklone. Iako nisam toliko imucna kao on, nikad nebi dopustila da se prodam na takav način. Nije sramota biti siromašan, sramota je biti jeftin.

Jordan mi je želio pomoći, možda na krivi način, ali htio je napraviti nešto dobro za mene. I to cijenim jer nebi svatko napravio tako nešto za mene. Ne samo za mene, za bilo koga.

Dužna sam mu ispriku. A što se tiće prihvaćanja njegove ponude, o tome još moram razmisliti.